Tuesday, March 29, 2011

Indijska tandoori piletina s naan lepinjama


Premda se trudim jesti što zdravije, lagala bih kad bih rekla da baš nikada ne žudim za dobro začinjenom „junk“ hranom. Pa ako ni vi niste bezgrešni isprobajte ovu super pikantnu i ukusnu piletinu. Zapravo u ovom receptu nema ništa nezdravo pa stoga dovodi u pitanje zašto bismo se uopće trovali „junk“ hranom, kad postoje ovakva jela.

Tandoori piletina je indijsko i pakistansko jelo, koje je zbog svojeg iznimnog okusa vrlo popularno i na zapadu. Piletina je marinirana u jogurtu i mješavini začina (tzv. tandoori masala) te pečena na vrlo visokoj temperaturi u tradicionalnim zvonolikim keramičkim tzv. tandoor pećima koje dostižu temperaturu od
900 °C, pri kojoj piletina dobiva hrskavu koricu, dok je iznutra toliko mekana da se doslovce raspada. U istim pećima se peku i naan lepinje. Pretpostavljam da nemate tandoor pećnicu kod kuće pa stoga prilažem recept za pripremu u običnoj pećnici. Uz to imajte na umu da je ovako marinirana piletina idealna za roštilj pa zabilježite recept s obzirom da dolazi vrijeme roštiljanja i druženja na otvorenom.


Thursday, March 24, 2011

Tornado, oluja i keksi od (crnih) oraha

Taman kad smo dočekali kraj zime, kod nas su naveliko počele proljetne oluje. Jučer je bila proglašena opasnost od tornada, nas je na sreću zaobišao, ali je u malo južnije od nas uništio čak devedeset domova. Prošle jeseni je i naš kvart poharala jedna jaka oluja. Porušila je mnogo drveća te napravila dosta štete. Zbog posljedica oluje smo dva dana bili bez struje. Premda živimo u urbanoj sredini, tih dana je bilo kao u neka stara vremena. Navečer bismo sjedili uz svjetlost svijeća i čitali priče. Toliko mi se bio dopao život bez struje da sam nakon toga čak razmišljala da uvedem jednu večer mjesečno bez struje (ideja na žalost nikada nije zaživjela).

Nakon oluje je nastupio kristalno vedar dan. Budući da bez struje nismo imali što raditi, odlučili smo iskoristiti dan za izlet u šumu. Pred kraj šumskog puta, na zemlji smo opazili mnoštvo nepoznatih zelenih plodova koje je potukla oluja. Nalikovali su našim orasima ali su imali vrlo intenzivan miris. Budući da orah pecan nikada nisam vidjela u prirodi, prvo sam pomislila da je to pecan. Nismo imali nikakve torbe, pa je kćer sakupla nešto plodova u moju kapu te ih ponijela kući. Po povratku kući smo uz pomoć interenta saznali da to ipak nisu bili pecani.

Držali smo ih u košarici na stolu za ukras i miris, ali kako je već nakon nekoliko dana zelena kora počela gnjiliti, izbacila sam ih pred kuću. Slijedeći put kad sam izašla iz kuće iznenadila sam se kada sam vidjela nered koji je od njih napravila vjeverica. Baš tog popodneva došli su nam u posjet prijatelji: „Gdje ste nabavili te crne orahe, upitao me prijatelj?“. Ispričala sam mu cijelu priču, a on mi je objasnio da su ovi orasi jestivi, dapaće, da su prava delikatesa i vrlo cijenjeni. Vjeverica nije luda! Odmah sam odguglala black walnuts i saznala da su ovi orasi osim toga i vrlo ljekoviti.


Zanimljivo je da na internetu nisam uspjela pronaći niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku, čak sam naišla na tvrdnju da nije jestiv, dok na engleskom premda nije uobičajen, postoje recepti za razne slastice od crnih oraha. Vidjela sam da se na hrvatskim interent forumima prodaju sadnice crnog oraha pa pretpostavljam da se orasi ipak negdje kod nas mogu nabaviti. Koža plodova crnog oraha se inaće koristi kao lijek protiv parazita.

Crni orah (Juglans nigra) je nešto tvrđi od običnog oraha i ima snažan i bogat pomalo robustni okus, možda po dimu ili vinu. U svakom slučaju miriši više kao začin nego kao orah. Zbog toga ga ne treba koristiti previše. Dosta ih je teško čistiti i nakon što sam ugostila vjevericu, uspjela sam nakon čišćenja jedva sakupiti pola šalice oraha. Sada je trebalo smisliti recept koji me neće iznevjeriti. Stoga sam se odlučila za dobro mi poznat recept za rustične kekse od oraha u kojima sam kombinirala obične i crne orahe. Keksi se tope u ustima, a zbog zaobilaženja jajeta su izuzetno su prhki premda su izrađeni s integralnim brašnom. Premda su keksi s dodatkom crnog oraha bili vrlo specifičnog okusa, meni su bili ukusni, svakako nešto što ću ponovo poželjeti. Kćer je bila oduševljena, sin je rekao da mu je to bljak i trgao je komadiće oraha van iz keksa ali ga je svejedno pojeo. Suprug je u slast pojeo i tvrdi da se sjeća tog okusa iz djetinjstva, da je nešto takvo jeo, pretpostavlja u Lici kod bake. Možda je baka imala crni orah? Bilo kako bilo nema smisla da na interentu ne postoji niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku. Pa ako ako i vi slučajno pokušavate pronaći način kako iskoristiti ovaj zamimljiv plod, evo recepta. Ako nemate ideju gdje nabaviti crne orahe, zaboravite cijelu priču i pripremite ih od običnih oraha.

Monday, March 21, 2011

„Tri u jedan“ recept za američke palačinke od integralnog brašna


Za razliku od naših palačinki ili onoga što francuzi zovu crêpe, dakle tankih i prozračnih palačinki veličine tave, američke palačinke su male i debele. Tijesto za američke palačinke je puno gušće nego za crêpe, a da bi se postigla rahlost, obično se pripremaju sa sodom bikarbonom. Zbog sode bikarbone trebaju se kombinirati s jogurtom ili sličnim kiselim mliječnim sastojcima, kao što su kiselo vrhnje ili buttermilk. Gustoća tijesta se može postići većim udjelom brašna ali će palačinke biti mnogo ukusnije, mekše, rahlije i hranjivije ako to postižemo sastojcima poput pirea od bundeve, riccote sira, krem sira, maslaca ili kiselog vrhnja. Zbog svoje debljine, ove palačinke trpe razne dodatke u tijesto, najčešće borovnice ili komadiće čokolade te suho voće. Iz istog razloga ove palačinke podnose gotovo sve vrste brašna i pahuljica od cjelovitih žitarica.

Uz malo iskustva vrlo brzo ćete se izvježbati pripremiti ove palačinke „iz ničega“, odnosno od onoga što vam se taj čas nađe pri ruci. Važno je da tijesto ne miješate previše – tako ćete dobiti rahlo tijesto. Američke palačinke se obično poslužuju s javorovim sirupom, ali i s drugim preljevima, poput čokoladnog ili karamel preljeva, meda, rižinog ili ječmenog slada te raznih voćnih sirupa. Moj omiljeni preljev je od tahinija i meda koji je vrlo hranjiv, a izvrsno se slaže s raznim voćem. Zbog brzine pripreme, ove palačinke često pripremam za doručak ili za desert, a o raznim kombinacijama bi se bez problema mogla napisati čitava kuharica. Stoga mi se i u ovom postu bilo teško odlučiti za jedan recept, pa prilažem „tri u jednom“ receptu:

1. Palačinke od integralnog brašna s preljevom od svježih brusnica i meda

2. Palačinke od integralnog brašna i borovnica s preljevom od tahinija i meda

3. Palačinke s komadićima čokolade i bananom

Premda mislim da je usporedba ovih i tankih palačinki besmislena, jer su to dva različita deserta, reći ću samo da je osnovna prednost ovih palačinki što u velikoj tavi možete peći barem 4 palačinke istovremeno, pa ćete s pečenjem biti vrlo brzo gotovi. U vrtiću moje kćeri jedna je mama s djecom pripremala palačinke, poslužite se njezinim trikom – pekla je palačinke u pekaču (naravno otklopljenom), a kako je njegova površina veća od bilo koje tave, istovremeno možete ispeći čak 10-ak palačinki te tako nahraniti poveće društvance u tren oka. Što se tiče dječjih zabava, čak i za svečanije prilike poput dječjih rođendana, s ovim palačinkicama ne možete pogriješiti.


Friday, March 11, 2011

Rigatoni s lososom, mahunama (ili radičem) i poširanim jajetom


Moja prijateljica ima roditelje koji žive na obližnjoj farmi. Ponekad me na povratku s njihovog imanja, obraduje kartonom domaćih jaja. Svako jaje je drugačije - jedno je neobično duguljasto, drugo je okruglo i maleno, neka su tamnija smeđkasta, neka gotovo bijela. Iznutra ljuska često bude plavkasta, kao kod onih malih jaja koja ponekad pronalazimo ispod ptičjih gnijezda ispod drveća. Nimalo nalik kupovnim jajima. Žumanjak ima fantastičan okus. Uvijek kad mi donese ta jaja tretiram ih kao delikatesu i dobro razmislim kako ću ih upotrijebiti. Ponekad napravim rožatu, tijesta u kojima intenzivna boja žutanjka dođe do izražaja ili pak fritaju. Poširano jaje je sigurno jedan od najboljih načina za istaknuti kvalitetu jajeta.

Ovaj put sam ih pripremila u jednoj zasitnoj i hranjivoj tjestenini koja mi je vrlo draga. Jednostavna je pa ipak sadrži dovoljno raznolikih okusa da bi zadovoljila i najzahtjevniju publiku. Pripremi se za 20 minuta, a najbolji dio je meko kuhani žumanjak koji se razlije po tjestenini poput umaka. Odlično, naročito ako možete nabaviti organska ili pak domaća jaja kojima vjerujete (oprez salmonela!).

Monday, March 7, 2011

Krekeri od bademovog brašna s makom (bezglutenski)


Ovaj odličan recept pronašla sam u rubrici zdrave hrane na stranicama Martha Stewart Living Omnimedia. U ovim krekerima umjesto brašna se koristi bademovo brašno. Možda će vam se činiti skupo, ali imajte na umu da su krekeri vrlo hranjivi i izuzetno zasitni. Za razliku od običnih kupovnih krekera kojih možete pojesti pola kutije nakon čega ćete se osjećati napuhnuto i krivo, a za pet minuta iznova osjetiti glad, ovih krekera vjerovatno nećete pojesti više nego dva, premda su vrlo ukusni, ali želudac će vam jednostavno reći da mu je dosta. Ovo sad nema previše veze s receptom ali koristim priliku da opišem razliku između konzumiranja zdravog obroka, i onoga što nazivamo “praznim kalorijama”, ovo je baš odličan primjer za sve koji sumnjaju u smisao pripreme i konzumiranja zdrave hrane. Krekeri osim toga ne sadrže masnoće životinjskog porijekla već samo one iz badema i maslinovog ulja.

Krekeri su punog okusa pa se mogu jesti i sami, možete ih držati u torbi kada vam ponestane energije. Izvrsni su s laganim povrtnim paštetama i mliječnim namazima. U slatkoj ili slanoj varijanti. Martha Stewart ih predlaže s mladim sirom i medom. Gotovi su u tren oka – naročito uz moj dodatno pojednostavljeni postupak*. Ako možete nabaviti bademovo brašno, bit ćete još brži, ali ako i ne nije ih problem samljeti. Još nekoliko riječi o bademovoj kožici: u receptu Marthe Stewart korišteni su oguljeni bademi, pa su krekeri malo ljepši i svjetili. Ja sam koristila cijele. Mišljenja o bademovoj kožici su podijeljena, dok neki izvori tvrde da je tanin iz kožice štetan te da može ometati probavu, drugi izvori tvrde da se većina ljekovitih i hranjivih sastojka badema nalazi upravo u kožici.

Friday, March 4, 2011

Aromatičan ukiseljeni karfiol


Znate li da je kiseljenje opet „in“? Ljetos kad sam se vraćala u Ameriku, u avionu sam čitala neki od onih luksuznih časopisa (da, čitala u avionu na prekooceanskom letu, s dvoje male djece - i to sam uspjela doživjeti!) gdje sam naišla na nekoliko vrlo zanimljivih recepata za ukiseljeno povrće. Od tada mi te ideje čuče u glavi. Kako zazirem od svih procesuiranih i polugotovih proizvoda, tako sam prestala kupovati i ukiseljeno povrće. Suprug me već počeo zadirkivati da se približavam amiškom idealu - u našoj kuhinji je gotovo sve home-made. Zapravo, nisam ni imala potrebu za kiselinom, ona se uglavnom poslužuje uz teška jela i suho meso, što je kod nas rijetko na repertoaru. Međutim ima nešto posebno u ukiseljenom povrću, recimo oni sitni i hrskavi kiseli krastavčići, tko to ne voli? Tako mi je ovaj krafiol postao najdraži prilog uvečer uz sir, ili još bolje kruh s nekom domaćom paštetom, pa još cvjetić karfiola...divota. Osim što sadrži brojne vitamine, karfiol navodno spriječava karcinom, moćan je antioksidant, odličan je za detoksikaciju organizma, te ima protuupalna svojstva. Sve ove blagodati najbolje možete uživati tako da karfiol jedete sirov, kao što je to slučaj u ovom receptu.

Dodatak kardamoma je potpuna slučajnost, nisam imala papar u zrnu pa sam onako poluautomatski umjesto papra ubacila par zrna kardamoma jer mi je izgledom bilo najsličniji. Taj kardamom je ispao pun pogodak, a da li dodatak naranče ili ljuskica ljute papričice, nešto od ovih začina čini ovaj karfiol jako posebnim. Ako ste skloni recikliranju, neki dan kad sam dovršila karfiol, bilo mi je žao baciti taj mirisni ocat. Stoga sam ga procijedila, ponovo prokuhala, napunila staklenku svježim šampinjonima, te prelila istim tim octom, zatvorila i kroz dva do tri dana imate ponovo staklenku jako ukusnog priloga uz vašu večeru.