Čokoladni kesten cheesecake (bez pečenja)

Davno prije nego što je New York Style Chessecake u nas postao popularan, pravila sam ovaj cheesecake bez pečenja. Taj cheesecake je bezobrazno jednostavan za pripremu, a osim toga je bio obožavan od svih mojih gostiju pa je bio obavezan u svakoj prigodi. Jedina mu je mana bila što je bio dosta nizak pa sam ga za rođendanske torte čak upotrebljavala kao kremu za druge torte – toliko mi je bila ukusna ta krema koja se zapravo sastojala samo od sira i slatkog vrhnja. Kasnije je ovaj recept zasjenio čokoladni cheesecake i još neke druge torte ali ovaj cheesecake zapravo nikada nije pao u potpuni zaborav.

Nedavno sam u jednom magazinu naišla na prekrasnu troslojnu tortu od kestena. Bila je pripremljena s gustinom kojeg nisam ljubitelj pa dok sam mozgala kako bih ga mogla izbjeći pala mi je na pamet ova kombinacija. Ovo je torta bez kuhanja i pečenja, vrlo jednostavnih sastojaka s tankom bazom mrvica čokoladnih keksi, prvi sloj je krema od sira, kestena i čokolade, zatim ponovo sloj mrvica, pa krema od sira i kestena i na kraju, što drugo nego šlag. Torta je bila desert za jednu jesensku proslavu, pa sam stoga izradila prigodne čokoladne ukrase u obliku lišća. Bila sam jako zadovoljna rezultatom, torta je bila prava jesenska utjeha, vrlo kremasta i ne preslatka. O izgledu prosudite sami.

Štrukli s gljivama

Kad sam nedavno razmišljala o prigodnim receptima za Martinje, pala mi je na pamet ova kombinacija. Znam da se štrukli mogu raditi s raznim nadljevima, od jedne gospođe iz Zagorja sam doznala da se u njihovom domačinstvu uobičajeno prave čak i s repom, ali me zapravo nijedna kombinacija osim one sa sirom nikada nije naročito privukla. Kombinacija s gljivama učinila mi se toliko logičnom da sam bila uvjerena da ću na interentu pronaći barem deset recepata za takve štrukle, ali nakon dugog googlanja „štrukli, štrukle, štruklji s gljivama“ nisam naišla na takav recept - Eureka!

Nakon početnog oduševljenja se doduše ništa nije dogodilo, jer mi se pri pomisli na stol pun razvučenog tijesta preko kuhinjskih krpi, djece uprljane tijestom i brašna po podu, dizala kosa na glavi. Tako moje štrukle nisu zamirisale ni za Martinje ni još tjedan kasnije nego tek ovaj, napokon slobodan vikend. Eh, da sam znala što propuštam...a osim toga koliko je ovo zapravo jednostavno za pripremit! Pa nije ni čudo, sigurna sam da zagorke nisu imale viška vremena pored svih poslova u polju i kući, kad su izmislile ovo izdašno jelo. Druga je stvar što se nama suvremenim ženama uglavnom smuči od same pomisli na izdradu tijesta, pa još razvlačenje...odmah se zamislim s pregačom kako se znojna satima patim u zaparenoj kuhinji umjesto da recimo uživam s dragim na kakvom koncertu ili sushi večeri.

Moji štrukli sa šampinjonima su od integralnog brašna koje im daje malo puniji okus. Iznutra su „gnjecavi“ kao pravi štrukli, a izvana fine mjestimično hrskave korice. Pretpostavljam da bi ovi štrukli bili još „autentičniji“ da su pripremljeni od zagorskih vrganja umjesto šampinjona. Ali budući da ih ovdje ne mogu nabaviti, taj ekpseriment ću prepustiti vama. Daljnje varijacije doprinosa malo osuvremenjenom hrvatskom kulinarstvu uključuju zagorsko-istarski križanac: štrukli s tartufima. Tako ja to zamišljam...

Energetske pločice od jabuke i zobi

Kad me neki dan na blogu dočekalo čak četiri nagrade, odlučila sam da se to mora proslavit nekim raskošnim receptom. Prvo što mi je palo na pamet je bila torta. No budući da će nam ovaj mjesec svima biti previše torta i slatkoga, odlučila sam vam zauzvrat pokloniti nešto drugo, nešto što je svima sigurno najviše priželjkivan poklon – energiju.

Sirova hrana nam daje energiju. Zimi patimo od pada razine energije pa trebamo česte snackove. Na žalost  snackovi su u brzini najčesće komad sira, čokolade, kruha...oni nam daju tek trenutno zadovoljstvo nakon kojeg slijedi još veći pad energije. Kupovne energetske pločice su često skupe ili pune umjetnih šećera, a neke čak i štetnih dodataka. U svakom slučaju nisu sirove. Energetske pločice od jabuka, oraha i zobenih pahuljica brzo će vam i trajno nadomjestiti energiju. Đumbir i cimet pomoći će vam u borbi protiv prehlada i gripa. Inaće volim granolu i često je pravim, međutim otkad je došla zima jede mi se nešto mekše. Zbog toga najčešće kuham tople kaše ali često nemam vremena za to, pa sam stoga izmislila ove meke pločice koje u zadnje vrijeme radim najmanje jednom tjedno i to duplu mjeru. Možete ih zamotati u voštani papir ponijeti na posao ili poslati s djecom u školu. Priprema je vrlo slična ovom receptu koji je jedan od popularnijih na mojem blogu. Jednako tako recept je bez pečenja, zapravo čak i bez kuhanja.

Osim nagrada imam još nešto za proslaviti - večeras sam imala otvorenje izložbe. Ovaj mjesec mi je zbog prirpema za nju, bio jako naporan i ove pločice su me doslovce spasile. Više o nagradama te o blogovima koje sam odlučila nagraditi pročitajte nakon recepta. Hvala Maloj kuharici, Mihaeli, Lilly i Snježi za nagrade i nadam se da će vam se recept svidjeti!

Juha od badema s mrkvom i curryijem

Kad bih mogla birati, moja bi se prehrana vjerovatno sastojala od bademovog mlijeka, šumskih bobica, planinskog meda i pokoje divlje žitarice..Jela bih samo organsko domaće voće i to ono autohtonih vrsta kakvo je danas gotovo izgubljeno. Često čeznem za izvornim okusima kakve je u današnjoj hrani sve teže pronaći. No vratimo se u realnost s jednom hranjivom juhicom koja doduše nije pretjerano realna za svakodnevni raspored jer sadrži bademovo mlijeko koje ćete vjerovatno trebati sami pripremiti, ali nije ni tako komplicirana. Vrlo je zdrava, ukusna i posebna, idealna recimo za neki vaš blagdanski jelovnik.

Isprobala sam barem deset različitih recepata za juhu od badema dok nisam naišla na ovaj malo drugačiji recept Andree Albin u mom omiljenom časopisu Gourmet (Veljača 2009). Ovaj časopis se na žalost prestao tiskati, valjda u sveopćem negativnom trendu da sve što je nekomercijalno i dobro mora propasti. Dok tugujem za Gourmetom povremeno se spojim na njihove web stranice i povirim u njihovu bajnu zbirku recepata, naročito kada tražim recepate za neobična jela. Veganska juha Andree Albin je krem juha od mrkve koja svoju baršunastu teksturu zahvaljuje bademovom mlijeku, a suptilno je začinjena curryijem. Recept sam malo izmjenila smanjujući udio mrkve i vode i time povećavajući udio bademovog mlijeka.

Ako pokušavate smanjiti unos životinjskih namirnica te nezdravih masnoća i proteina, uvođenje sto više vrsta orašastih plodova i sjemenki u prehranu je dobar put. Orašasti plodovi su bogat izvor proteina i zdravih masnoća, a također i vitamina, minerala te antioksidanata. S tim u vezi dobro je uvesti i mlijeka pripremljena od orašastih plodova koja zatim možete koristiti za zabijeljivanje juhica i variva, za izradu napitaka i frapea, te u kolačima. Stoga prilažem i recept za bademovo mlijeko koje je će vam trebati za ovu juhu ali i za cijeli niz gore navedenih jela, o kojima će i u budućnosti biti govora na mojem blogu. Bademi su prema nekim izvorima najhranjiviji od svih orašastih plodova, a bademovo mlijeko je tako ukusno da ćete se brzo na njega naviknuti.

Thai juha od kokosovog mlijeka s gljivama

Tajlandska juha s kokosovim mlijekom je aromatična juha s okusom limuna i svilenkastom teksturom koja se dobiva od kokosovog mlijeka koje je ujedno i jedini izvor masnoća u ovoj juhi. Uobičajeno je predjelo u Thai restoranima i općenito je vrlo tipična za tajlandsku kuhinju. Specifičan okus limuna dobiva se od limunske trave, korice limete, listova kaffir limete i tajlandskog ribljeg umaka. Moguće je da nećete uspjeti nabaviti sve začine ali navela sam i kako da ih nadomjestite, uključujući i recept za domaće kokosovo mlijeko.

Thai juha je jednostavna za pripremu, a možete biti fleksibilni i s izborom povrća i proteina. Uobičajene kombinacije su repovi škampa i gljive, zatim piletina i gljive, a osobno najčešće pripremam vegetarijansku verziju s tofuom i šampinjonima. Nakon što se upoznate sa specifičnim okusom ove juhice  vjerujem da ćete je često poželjeti, isprobati različite kombinacije te otkriti kakva vama najviše odgovara. Ova juha na mene djeluje kao lijek, a mislim da će nam svima dobro doći u vrijeme predstojećih blagdana, kao odmor od pretjeranog konzumiranja hrane i slatkiša.

Čokoladna rolada

Prošli petak sam došla doma umorna i izgladnjela, a kako to obično biva kada nabrzinu pokušavamo nadoknaditi energiju jelo mi se nešto slatko, i kremasto, i pomalo nezdravo...nešto kao Kinder Pingui. To mi je “zlo” koje izaziva ovisnost jednom davno otkrila prijateljica i neko vrijeme nisam uspjevala izaći iz trgovine bez paketića Kinder Pinguia. Ali kako nisam sigurna da toga ovdje uopće ima za kupit, preostalo mi je jedino da zadnjim atomima snage pokušam takvo nešto pripremiti.

Zašto vam spominjem Kinder Pingui? Zato što me ova rolada svojim bojama, a kasnije i okusom, podsjetila na taj slatkiš. Naravno puno je bolja. Recept me odmah privukao svojom jednostavnošću. Sastoji se od samo nekoliko namirnica. Čokoladno tijesto s jedva primjetnim okusom kave koje se topi u ustima pripremljeno je samo od jaja, šećera i čokolade. Nema brašna. Krema je obično tučeno slatko vrhnje, a ono je ujedno i jedina masnoća u ovoj roladi. Međutim unatoč relativno maloj količini masnoća i šećera ova rolada je potpuno neodoljiva.

Recept je izašao u “Martha Stewart Living” magazinu od prošle jeseni kojega sam tako klonula listala te večeri. Budući da za Marthu radi cijela vojska talentiranih ljudi, nepotrebno je izmjenjivati njezine recepte, tako da sam se čim sam ugledala privlačnu fotografiju ove rolade i ustanovila da imam u kući sve sastojke, bacila na pripremu. Recepta sam se držala gotovo doslovno osim što sam umjesto bijelog šećera upotrijebila smeđi, a zbog djece sam upotrijebila bezkofeinsku instant mješavinu kave.

I dok sam kasno te večeri završila svoju roladu, želja za slatkim je već iščeznula tako da sam kušala tek mali okrajak prije spavanja. Mogu vam reći da mi se čini da je drugi dan bila još bolja i svi smo njome bili oduševljeni.

Horchata – napitak od riže i badema

Ovih dana sam zaista u gužvi ali budući da se pokazalo dosta interesa za moja homemade mlijeka požurujem s objavom ovog recepta pa nemojte zamjerit na pokojoj štamparskoj grešci. Ovo mlijeko je naime meni od svih navedenih najukusnije pa svima koji se spremaju na pripremu rižinog mlijeka preporučujem da počnete s ovim receptom!

Horchata je zajednički naziv za nekoliko vrsta napitaka nalik mlijeku pripremljenih od mljevenih badema, sjemenki sezama, riže i/ili tigernuts tj. chufas (ispričavam, se ali ovo nisam uspjela prevesti, radi se o nekim orašastim plodovima). Napitak je popularan u Španjolskoj i Meksiku ali se često može pronaći i u zemljama s jakim španjolskim utjecajem poput Kalifornije gdje sam je viđala po meksičkim restoranima. Horchata o kojoj je na ovom postu riječ pripremljena je od riže i badema te začinjena cimetom i vanilijom.

Postoje mnoge legende odakle je došao naziv Horchata, a povijest ovog napitka je prekomlicirana za ovaj post i moj ovotjedni raspored pa ću samo ukratko reći da je napitak uobičajeno ljetno osvježenje u Meksiku, gdje ga nazivaju još i Agua Fresca de Horchata.

Budući da se riža za pripremu ovog mlijeka ne kuha, trebati će vam dobar processor ili blender, a puno će vam pomoći i eletrični mlinčić za kavu. Što bolje uspijete usitniti rižu i bademe to ćete više ovog napitka dobiti. Ako volite bademovo mlijeko svidjet će vam se ovaj recept jer je bademovo mlijeko ipak preskupocijeno da bismo ga komzumirali svakodnevno. Horchata se originalno poslužuje se u visokoj čaši s ledom posuta cimetom i ukrašena koricom limete. Možda se doima neobičnom kombinacijom ali limeta zaista daje neku posebnost ovom napitku. Međutim ja je najčešće pijem ugrijanu na sobnu temperaturu i bez dodataka, kao jednostavan “doručak u čaši”.

Puding od riže sa sirupom od hibiskusovih cvjetova

Ovaj desert sam radila ljetos ali nikako da objavim recept. Zapravo, ovo je više kao neki eksperiment za koji mislim da ima potencijala da se još razvija pa ga objavljujem prije nego padne u zaborav. U nizu recepata o sojinom i rižinom mlijeku odlučila sam uklopiti ovaj po sastavu srodan recept da malo razbijem monotoniju.

Vjerovatno vam je prva asocijacija na fotografiju ovog deserta bila Panna Cotta. Svi magazini o gurmanskoj hrani puni su prelijepih fotografija panna cotte s neobičnim preljevima...a ja je ne mogu napraviti jer ne jedem želatinu. Osim što izbjegavam namirnice životinjskog porijekla, nije da imam bogzna što protiv želatine, ali dovoljno mi je samo da se prisjetim mirisa kuhanog ljepila tutkala (koje je po svom sastavu isto sto i želatina) pa da odustanem od njegove upotrebe. Premda se panna cotta može pripremiti i s makribiotičkom agar-agar algom, zasad sam svoje rješenje za panna cottu pronašla. No da ne bi bilo zabune, ovo zaista samo izgleda kao panna cotta ali je dijetalnije jer u ovom receptu nema ni slatkog vrhnja.

Ovaj puding pripremljen je s rižinim brašnom i mlijekom te uz aromu kardamoma koji olakšava probavu mlijeka te se stoga dodaje mliječnim jelima u indijskoj i ajurvedskoj prehrani. Sušeni hibiskusovi cvjetovi su posebna priča, a o njima će biti još govora u narednim receptima. Ako ih ne možete nabaviti čitave, vrijedilo bi eksperimentirati s čistim čajem hibiskusa. Hibiskusovi cvjetovi bogati su C vitaminom, a zbog njihove prirodne kiselkastosti koristi ih se za proizvodnju raznih napitaka. Cvijet je intenzivno crvene boje te se od njega dobiva prirodno bojilo za hranu. Ako ne možete nabaviti rižino brašno sameljite rižu kratkog zrna u mlinčiću za kavu dok ne dobijete fini prah.

Bez obzira na dugačak predgovor, znajte da je ovaj desert gotov „u tren oka“.

„Instant“ čokolada u prahu

U prethodnom postu sam navela da od sojinog mlijeka možete pripremiti čokoladno mlijeko ali nisam napisala i kako ga pripremiti. Ideju za ovaj recept sam pronašla u dječjoj kuharici „Arround the World Cookbook“, Abigail Johnson Dodge. Moja kćer dijeli sa mnom strast prema hrani i kuhanju pa tako svaki naš posjet knjižnici završi s barem dvije, tri dječje kuharice. Volim ih proučiti jer sadrže recepte upravo onakve kakvi su mi potrebni – jednostavni i brzi za pripremu.

Nikada ne kupujem instant čokoladne prahove ali zimi itekako volimo popiti vruću čokoladu koju sam prije nego što sam naišla na ovaj recept, kuhala od kakao praha. Međutim ova čokolada je puno brža za pripremu, okusom je nalik na gurmanske mješavine švicarske čokolade, a možete je lako umiješati u vruće mlijeko, gotovo kao Nesquik ili Kraš-Express. Premda u originalnom receptu nema cimeta, volim ga dodati, osim što njegov topao miris jako lijepo paše uz čokoladu, cijenim i njegova ljekovita svojstva.

U nizu postova o alternativnim mliječnim napitcima, možda ćete se zapitati jesam li potpuno sišla s uma kada proizvodim čak i instant čokoladni prah ali mogli biste se iznenaditi koliko je ovaj recept jednostavan. Trebat će vam manje vremena da pripremite staklenku ovog praha nego što bi vam trebalo ga pronađete u trgovini i platite ga na blagajni. Osim što ćete ovaj proizvod platiti puno manje, ujedno ćete biti pošteđeni umjetnih zaslađivača i aroma. Osobno, bila sam iznenađena rezultatom kad sam prvi put napravila ovaj prah, a o njegovom okusu reći ću samo da ga u određene dane po skrivečki jedem na žlicu.

Sojino mlijeko

U prošlom postu sam objavila recept za rižino gusto mlijeko s lješnjacima, a evo još jednog u nizu recepata za “alternativna” mlijeka koja ću uskoro objaviti. Bit će tu još jedno obično rižino mlijeko, zatim bademovo, kokosovo, još poneke zgodne kombinacije, te Horchata – španjolski i latino-američki napitak od riže i badema.

Sva ova mlijeka su dostupna na tržištu ali ih nije svugdje lako pronaći, često su vrlo skupa te kao što sam već ranije spomenula ponekad sadrže previše šećera, konzervanse, pa i neke štetne sastojke.

No prijeđimo na temu ovog posta, a to je obično, bazično sojino mlijeko. Sojino mlijeko sadrži približno istu količinu proteina kao i kravlje mlijeko te mnoge vitamine i minerale, naročito visoke količine E vitamina. Na zapadu ga najčešće koriste osobe koje su alergične ili imaju netoleranciju na kravlje mlijeko, vegetarijanci, ekološki osvješteni pojedinci ili pojedinci koji izbjegavaju unos namirnica životinjskog porijekla.

Sojino mlijeko je izumljeno u staroj Kini, a tradicionalno se konzumira u cijeloj Aziji. Priprema sojinog mlijeka ponešto se razlikuje u Kini i Japanu. Prilikom istraživanja podataka u vezi sojinog mlijeka naišla sam na načine kako se u pojedinim od navedenih zemalja piše sojino mlijeko, možda će i vas zanimati:
Kina: 豆漿
Japan: 豆乳
Koreja: 두유
Singapur: 豆花水

Rižino mlijeko s lješnjacima

Čak i ako ste opsjednuti zdravom hranom kao što sam ja, pitate se zašto biste proizvodili rižino mlijeko kada ga možete kupiti u trgovini? Za početak, budite oprezni pri nabavci sojinog i rižinog mlijeka – mnoga sadrže štetan natrij i nevjerovatno visoke količine šećera što će vam postati jasno čim prvi put napravite svoje mlijeko od integralne riže. Ovo mlijeko je blagog okusa, pa ipak dovoljno ukusno i slatko jer sam ga, premda ga svi rado pijemo, namijenila prvenstveno djeci. Mnoga djeca prolaze faze u kojima im isprobavanje novih okusa dojadi pa žele piti samo mlijeko (naročito kad su bolesni). Budući da mi je kćer alergična na mlijeko, smislila sam cijeli niz ovakvih hranjivih nadomjestaka. Recept za rijetko rižino mlijeko ću objaviti drugom prilikom, a ovo je recept za gusto mlijeko koje je više nalik jogurtu. Makrobitička krema od riže, kojoj je ovaj napitak vrlo sličan, je medicinski pripravak koji se daje bolesnicima za oporavak od bolesti, a smeđa riža sadrži sve što je vašem organizmu potrebno. Ovo mlijeko uglavnom konzumiram usput, na nogama, dok se spremam, kad dođem kući izgladnjela i trebam hitan nadomjestak energije, za brzinski doručak...svaki taj međuobrok bi inaće bio kockica čokolade ili sira, tako da se dugoročno isplati imati ovakav napitak u hladnjaku. Naročito ako uzmete u obzir vrijeme i živce koje trošite na pripemanje obroka u žurbi.

Kolač od grožđa i origana

Ispod glamuroznog naslova krije se malo manje glamurozna priča. Nedavno sam dragom spomenula da bi djeca trebala jesti više grožđa. Drugi dan se vratio kući s tri paketa grožđa koje nebismo mogli pojesti ni za tjedan dana. Valjalo je izmisliti način kako ga što prije potrošiti. A odakle origano? Jutros je pao mraz i ostavio me ožalošćenu s tri prelijepe biljke polusmrznutog origana u vrtu kojeg je također trebalo nekako iskoristiti. Već sam ranije viđala origano u slatkim receptima pa mi je ideja za ovakav jednostavan kolač odmah sjela u glavi. Ovaj spužvasti kolač od integralnog brašna posut je bobicama grožđa ali je i u tijestu upotrebljena prilična količina frapea od grožđa. Dakle ako imate višak grožđa, samo naprijed! Usput mi je palo na pamet da bi ovaj kolač zbog svoje teme bio zgodna alternativa uobičajenim receptima za skorašnje Martinje.

Datulje punjene đumbirom i bademima

Kao desert ili kao zdravi snack punjene datulje su prava blagodat za ovo doba godine. Prema ajurvedskoj ishrani ovakva jela su idealna za hladno jesensko vrijeme. Datulje i bademi su teže probavljiva hrana te ih stoga treba kombinirati sa začinima poput đumbira. Osim toga mekana i ljepljiva tekstura datulja izvrsno se nadopunjuje s hrskavom teksturom badema, a slatkoća datulja s gorčinom đumbira u ovom receptu. Ideju za ovaj recept pronašla sam na ajurvedskim stranicama Joyful Belly. Međutim umjesto kristaliziranog đumbira iz originalnog recepta pripremila sam nešto poput džema od đumbira tako da je nadljev čvrst, a ovako punjene datulje mogu potrajati danima. Ako ste ljubitelj zdrave i ljekovite hrane, zabilježite ovaj recept kao zdraviju alternativu božićnim kolačićima. Za izradu ovih ljupkih slatkiša neće vam trebati više od 15 minuta.

Conchas – Meksička slatka peciva

Concha na španjolskom znači školjka po čemu su ova dekorativna peciva dobila naziv. Conchas spadaju među najproslavljenija slatka peciva, a posebni su po svojoj slatkoj ispucaloj površini u raznim bojama. Prvi put sam na recept za conchas naišla na izvrsnom blogu o kruhu Wild Yeast, a nakon što sam proučila još nekoliko recepata došla sam na ideju da ih napravim od kukuruznog brašna. Kukuruz je ionako tipičan za meksičku kuhinju. Bijelo brašno od kojega se inaće prave izbjegavam gdje god mogu, a bojala sam se da bi integralno pokvarilo njihove živahne boje. Boje koje sam upotrijebila su naravno prirodne (začini). Nadalje, poprilično sam pojednostavnila cijeli proces jer su me recepti za conchas zapravo uvijek odbijali svojom kompliciranošću. Nije ovo još uvijek baš najjednostavniji recept ali ako želite nešto doista posebno i vrijedno divljenja upustite se u avanturu.