Krafne iz pećnice

Vrijeme je poklada, i ne pada mi na pamet nikakav prigodan recept osim krafni. Međutim, krafne, a naročito kupovne, su mi oduvijek bile oličenje nezdrave hrane. Tijesto je najčešće od rafiniranog ili izbijeljenog brašna, prženo u ulju ili još vjerojatnije u starom ulju, te posuto rafiniranim šećerom i ispunjeno navodnim pekmezom koji vjerovatno voća vidio nije. Domaće krafne su naravno kvalitetnije ali su još uvijek pune praznih kalorija, premda priznajem da su jako ukusne i stvarno im je teško odoljeti.

Krafne sam prvi put pripremila prije puno godina na otoku Lastovu. Kao studentica često sam tamo ljetovala. Toliko sam bila opsjednuta ljepotama i čarolijom tog otoka da sam ponekad odlazila tamo i zimi, baš u vrijeme poklada, odnosno u veljači, za vrijeme ispitinih rokova. Na Lastovu postoji stoljećima sačuvana izvorna, pučka, višednevna, pokladna poredstava, koja je potpuno nevjerovatna i ako ikada uspijete prisustvovati ovom zanimljivom ritualu doživjet ćete zaista nešto čudesno. Otočani ovom događaju pridaju puno važnosti pa pripreme za njega traju gotovo cijelu godinu.

Samo mjesto Lastovo je bilo gotovo napušteno, bilo je to u vrijeme rata, a među malobrojnim stanovnicima živjela je tamo i jedna slavonka. Ta žena je kao prava slavonka, znala pripremati svakojake kolače i raskošne slastice. Zbog svog, u ovom području minimalističkih slastica, cijenjenog dara, bila je uposlena pri svim lokalnim svadbama i svečanostima. Gospođa mi je dala svoj recept za krafne. Premda sam i tada već bila iskusna kuharica, nisam često pravila dizana tijesta pa sam se čvrsto držala njezinog recepta. Sjećam se da sam do iznemoglosti te u nekoliko navrata miješala tijesto kuhačom, na poseban način kakvog mi je gosnođa pokazala. Krafne su ispale tako fantastične da ih se još dan danas dobro sjećam. Nadam se da ih se sjećaju i mali lastovčani ili kako sebe nazivaju lastovci kojima sam ih podijelila.

No vratimo se na ove, malo drugačije krafne. Kada bi vam netko rekao da postoje krafne koje se ne prže u ulju i još k tome sadrže integralno brašno, zvučilo bi to kao san za ljubitelje zdrave hrane. Nije ovo nikakav zdravi recept ali u vrijeme poklada, mogao bi vam dobro doći ovaj malo drugačiji recept. Ove krafne imaju jednako ukusno tijesto kao i obične, ako ne i bolje, s tim da umjesto da su pečene u ulju, peku se u pećnici, a zatim umaču u rastopljeni maslac pa potom u smeđi šećer s cimetom. Ako ništa drugo kuća vam neće smrditi po zagorenom ulju poput pečenjarnice, nego će je ispuniti divan miris cimeta. A krafne? Ukusne su, kod mene su planule, tako da sam ih jedva stigla fotografirati. Doduše pravila sam samo pola mjere baš zato jer sam sumnjala da bi se u suprotnom mogli prejesti

Inspiraciju za ove krafnice pronašla sam na blogu 101 Cookbooks ali sam promijenila dosta toga, između ostalog i oblik – nisam ih kao Heidi pravila kao američke “doughnuts” s rupicom u sredini nego kao naše domaće krafne. Malene su što pridonosi pokušaju da se njima ne prenajedamo. Najvažnijia stvar je da ove krafne ne prepećete, radje ih ostavite sirove jer će se one nastaviti peći jos koju minutu i nakon sto ih izvadite iz pećnice. Na taj način ćete dobiti meko tijesto - neodoljivo…

Rugelach

Ovo je jedan divan, mastan, super kaloričan, starinski, zimski desert. Osim ako niste na redukcijskoj dijeti, neka vas ne odbije ovaj uvod jer su sastojci vrlo kvalitetni i prirodni - maslac, krem sir, orasi, grožđice, džem i cimet.

Rugelach su tradicionalni židovski kolačići koji se pripremaju za Šabat, a neki izvori tvrde i za Hanuku, premda se ne prže u ulju kao ostala jela koja se poslužuju za Hanuku. Zbog poštivanja raznolikosti, u Americi se slave brojni praznici, a otkako je moja kćer krenula u školu tako su se isti počeli obilježavati i kod nas u kući, a shodno tome sam se počela okušavati i u raznim dosad mi nepoznatim prigodnim jelima.

Recept za Rugelach sam pronašla u časopisu Gourmet, Svibanj 2004. Recept je autentičan kakav se prenosio s generacije na generaciju pa iz poštovanja nisam previše toga promijenila, a sve što jesam sam navela u zagradama, nakon originalnog recepta. Recept mjerkam već preko godinu dana, ali kako zapravo nisam znala o čemu se točno radi, činilo mi se da su kolačići jako posebni ali i jako komplicirani za pripremu. Stoga prilažem fotografije koje će vam pojasniti i uvelike olakšati pripremu.

Ovi mirisni kolačići zapravo su jednostavni za pripremu, podsjećaju na kiflice s pekmezom od lisnatog tijesta kakve su pravile naše mame, ili čak na slatke kiflice koje se prave od sala. To je zapravo isti rod kolača jer Rugelach i potjeće iz istočne Evrope. Zapravo tek kad sam kolačiće ispekla i isprobala, shvatila sam da se radi o tijestu koje je vrlo slično lisnatom tijestu. Tako da ću recept za ovo tijesto koristiti i u nekim drugim jelima jer je vrlo jednostavan. Kao što sam već napisala, nisam u receptu gotovo ništa mijenjala pa tako ni brašno, a idući put planiram isprobati s integralnim - o rezultatima ću vas naravno obavijestiti. Nemam više ništa za reći osim da su kolačići jako, jako, jako fini.

Energetske pločice od jabuke i zobi

Kad me neki dan na blogu dočekalo čak četiri nagrade, odlučila sam da se to mora proslavit nekim raskošnim receptom. Prvo što mi je palo na pamet je bila torta. No budući da će nam ovaj mjesec svima biti previše torta i slatkoga, odlučila sam vam zauzvrat pokloniti nešto drugo, nešto što je svima sigurno najviše priželjkivan poklon – energiju.

Sirova hrana nam daje energiju. Zimi patimo od pada razine energije pa trebamo česte snackove. Na žalost  snackovi su u brzini najčesće komad sira, čokolade, kruha...oni nam daju tek trenutno zadovoljstvo nakon kojeg slijedi još veći pad energije. Kupovne energetske pločice su često skupe ili pune umjetnih šećera, a neke čak i štetnih dodataka. U svakom slučaju nisu sirove. Energetske pločice od jabuka, oraha i zobenih pahuljica brzo će vam i trajno nadomjestiti energiju. Đumbir i cimet pomoći će vam u borbi protiv prehlada i gripa. Inaće volim granolu i često je pravim, međutim otkad je došla zima jede mi se nešto mekše. Zbog toga najčešće kuham tople kaše ali često nemam vremena za to, pa sam stoga izmislila ove meke pločice koje u zadnje vrijeme radim najmanje jednom tjedno i to duplu mjeru. Možete ih zamotati u voštani papir ponijeti na posao ili poslati s djecom u školu. Priprema je vrlo slična ovom receptu koji je jedan od popularnijih na mojem blogu. Jednako tako recept je bez pečenja, zapravo čak i bez kuhanja.

Osim nagrada imam još nešto za proslaviti - večeras sam imala otvorenje izložbe. Ovaj mjesec mi je zbog prirpema za nju, bio jako naporan i ove pločice su me doslovce spasile. Više o nagradama te o blogovima koje sam odlučila nagraditi pročitajte nakon recepta. Hvala Maloj kuharici, Mihaeli, Lilly i Snježi za nagrade i nadam se da će vam se recept svidjeti!

Horchata – napitak od riže i badema

Ovih dana sam zaista u gužvi ali budući da se pokazalo dosta interesa za moja homemade mlijeka požurujem s objavom ovog recepta pa nemojte zamjerit na pokojoj štamparskoj grešci. Ovo mlijeko je naime meni od svih navedenih najukusnije pa svima koji se spremaju na pripremu rižinog mlijeka preporučujem da počnete s ovim receptom!

Horchata je zajednički naziv za nekoliko vrsta napitaka nalik mlijeku pripremljenih od mljevenih badema, sjemenki sezama, riže i/ili tigernuts tj. chufas (ispričavam, se ali ovo nisam uspjela prevesti, radi se o nekim orašastim plodovima). Napitak je popularan u Španjolskoj i Meksiku ali se često može pronaći i u zemljama s jakim španjolskim utjecajem poput Kalifornije gdje sam je viđala po meksičkim restoranima. Horchata o kojoj je na ovom postu riječ pripremljena je od riže i badema te začinjena cimetom i vanilijom.

Postoje mnoge legende odakle je došao naziv Horchata, a povijest ovog napitka je prekomlicirana za ovaj post i moj ovotjedni raspored pa ću samo ukratko reći da je napitak uobičajeno ljetno osvježenje u Meksiku, gdje ga nazivaju još i Agua Fresca de Horchata.

Budući da se riža za pripremu ovog mlijeka ne kuha, trebati će vam dobar processor ili blender, a puno će vam pomoći i eletrični mlinčić za kavu. Što bolje uspijete usitniti rižu i bademe to ćete više ovog napitka dobiti. Ako volite bademovo mlijeko svidjet će vam se ovaj recept jer je bademovo mlijeko ipak preskupocijeno da bismo ga komzumirali svakodnevno. Horchata se originalno poslužuje se u visokoj čaši s ledom posuta cimetom i ukrašena koricom limete. Možda se doima neobičnom kombinacijom ali limeta zaista daje neku posebnost ovom napitku. Međutim ja je najčešće pijem ugrijanu na sobnu temperaturu i bez dodataka, kao jednostavan “doručak u čaši”.

Izmrvljena pita od jesenskog voća

Izmrvljena pita je ono što englezi zovu “crumble”, okusom je slična našoj piti od prhkog tijesta ali je mnogo jednostavnija za pripremu. Ima neke posebne draži u neurednom izgledu i izvedbi ove pite. Tijesto nije kao kod klasičnih pita već je izmrvljeno, voće nije naribano već grublje narezano te nije posloženo na sloj tijesta već izravno u kalup za pečenje pa stoga pri pečenju pusti divan sok, nalik sirupu koji se kasnije razlije po tanjuru prilikom posluživanja. Gotovo da bih vam mogla savjetovati: što neurednije i šlampavije napravite ovu pitu, to će ona izgledati bolje. Ovaj recept je idealan za užurbane kuharice i kuhare.

Granola s đumbirom i bademima

Evo mog najnovijeg recepta za granolu, nadam se da ste isprobali i moje prijašnje recepte: Granola s bademima, jabukama i brusnicama. Granola su zapravo pečeni müsli, odnosno ono što se u trgovinama prodaje pod “Crunchy Müsli”. Recept je vrlo je jednostavan, a nakon što prvi put napravite svoju granolu vjerujem da će vam pasti na pamet još bezbroj kombinacija i okusa. Također moguće je da će kupovni muesli, u vašem kućanstvu postati stvar prošlosti. Ova je kombinacija idealna za nadolazeće hladnije doba godine jer će vas đumbir i cimet vas zaštiti od prehlada i virusa.