Pečeni cvjetići karfiola s Tarator umakom

Cvjetići karfiola pečeni su u pećnici te posluženi kao samostalno jelo s umakom mediteranskog stila koji pomalo podsjeća na humus. Ovo je post o tome kako pretvoriti jedno od omrženijeg povrća u jedno od najomiljenih jela. Volim karfiol, ali zapravo ga uvijek radim na jedan te isti način - bijelo varivo s noklicama kakvo jedem od djetinjstva. Probala sam razne recepte, uključujući i indijske ali niti jedan nije dospio na listu omiljenih i zapravo mi je karfiol u zadnje vrijeme dojadio. Tako mi je jedan dan diglo tlak kad sam u smočnici otkrila još jednu glavicu karfiola i ustanovila da ga idem onako na silu skuhati da sam nakon toga provela sat vremena za internetom tražeći neki recept s karfiolom koji bi mi bio nešto novo, drugačije...Tko me spasio od ove dosade? Naravno moj omiljeni časopis Gourmet. Maslinka s bloga Ja u kuhinji...nedavno je također objavila recept za pečeni karfiol pa ako vam se ovako pripremljen karfiol svidi, isprobajte i njezin recept. Ja još nisam ali ću prvom prilikom isprobati njezinu kombinaciju s češnjakom i sezamom.

Ovo moje jelo je kombinacija dva recepta iz časopisa Gorumet. Tarator umak je vrlo zanimljiv način da jedete nešto ukusno kad nemate baš ništa u kući osim šnite kruha (može i starog kruha) i nešto začina. Ovaj umak od kruha s češnjakom je klasičan turski dodatak školjkama i prženoj ribi, a također i povrću, a meni je bio pravo otkriće koje sam počela redovito pripremati te u mojoj kuhinji stoji uz bok humusu, Baba ghanoushu i sličnim umacima odnosno namazima. Okusom je nešto između talijanskog pesta i arapskog humusa i iz nekog razloga se savršeno nadopunjuje s pečenim karfiolom. Ovo jelo nam je postalo hit i pravim ga već mjesecima barem jednom tjedno.


Pečenjem cvjetića karfiola u pećnici sačuvani su svi njegovi sokovi što ga čini gotovo slatkim te ga stoga Gourmet naziva “bombonom od povrća”. Tko voli blisko-istočnu i mediteransku kuhinju svidjet će mu se ovo jelo. Umakanje i ovakav pomalo neobičan način posluživanja uvijek stvar čini zanimljivijom. Osobito djeci.

Mirisni veganski keksi iz budističkog samostana Tassajara*

Koristila sam recept iz Tassajare kao insipraciju za svoje prve kekse koje sam pripremila sa steviom. Dobra vijest za sve koji izbjegavaju šećer u hrani – ispali su vrlo ukusni, a stevia u kolačima je još nezamjetnija nego u napitcima.

„Tassajara Zen Mountain Center“ je budistički samostan smješten u divljini blizu San Francisca. Između ostalog poznat je i po svojoj zdravoj gurmanskoj kuhinji. Nedavno je objavljena kuharica „Tassajara Cookbook“ Karle Oliveira s onim dijelom tassajarske kuhinje koja je najpopularnija - receptima za obroke „s nogu“, lunch pakete i piknike u kojima posjetitelji Tassajare uživaju dok istražuju njezinu bajkovitu prirodu i uživaju u meditaciji. Nasuprot uobičajenim predrasudama o izbijeljenim zubima i tijelima dovedenim do savršenstva plastičnim operacijama, Kalifornija je u poslijednje vrijeme nevjerovatno prirodna, prosvijetljena i „green“.

Nedavno sam tamo provela godinu dana i najviše mi nedostaju upravo stavovi oko hrane, svijest o recikliranju i „održivosti“. Osim što je tamo zdravu hranu jednostavno nabaviti jer niću cijeli lanci trgovina koji prodaju hranu lokalnih uzgajivača te time podržavaju organski uzgoj, naročito su me se dojmili trendovi zdrave prehrane po vrtićima i školama. No, da sad ne upadnem u raspravu iznošenjem stavova o hrani, samo ću prevesti izreku s naslovnice ove kuharice koja mi se svidjela: „Kada kuhate ne radite samo na hrani, radite i na sebi, radite i na drugima“.

Ovi keksi su nalik uobičajenim veganskim zobenim keksima, međutim osim što ne sadrže ni jaja, ni mliječne proizvode, obiluju mnoštvom začina između ostalog i paprom. Keksi su vrlo izdašni i budući da su prave energetske bombice, odličan su doručak s nogu ili dodatak lunch paketu. Isprobala sam više recepata za kekse u kojima se jaja i masnoće zamjenjuju bananom ali ovaj mi je daleko naukusniji. Mislim da ih od ostatka „zdravih“ keksi izdvaja velika količina začina i dodatak tamne čokolade, premda samo ½ šalice na ovu inaće dosta veliku količinu keksa. Vrlo su jednostavni za pripremu, a od navedene količine ćete dobiti popriličnu količinu keksa.

Ovi „paprenjaci“ kod mene već postaju rutina – kada djeca zaspu i nakon moje večernje joge, opustim se uz jedan ovaj keks i šalicu ajurvedskog čaja*. Umislila sam si da će ovoliko začina otjerati sve viruse i zasad stvar funkcionira. Pokušajte i vi!

Ledene naranče

Ideju za ovaj zdravi i vrlo efektan desert sam pronašla u španjolskoj kuharici ili bolje rečeno priručniku za kuhanje „Best of Spain“. Originalan recept je tražio troduplo više naranči te velike količine šećera ukuhanog u sirup, pa sam ja to odlučila pojednostaviti, kako bih izbjegla dodavani šećer, te uništavanje vitamina iz voća kuhanjem. Napravila sam jednostavan sorbet od naranča i svježih brusnica s dodatkom meda te ukrašene mirisnim lovorovim listovima. Ovo je toliko jednostavno da se jedva može i nazvati receptom – ovo je više ideja.

Premda nas većina voli pojesti desert nakon jela, često se radi više o ritualu nego o stvarnoj potrebi. Još češće su slatki i masni završeci obroka potpuno nepotrebni i dovode jedino do osjećaja krivnje i težine u želucu. Ovako lijepa prezentacija zadovoljit će i najveće sladokusce. Istovremeno, za razliku od većine voća koje nije dobro jesti nakon jela jer mogu ometati probavu, agrumi su dozvoljeni, čak i poželjni jer će vam C vitamin iz njih omogućiti apsorpciju željeza kojeg ste vjerovatno pojeli u glavnom oborku.

Ako imate domaće naranče iz Dalamcije ili takve možete nabaviti na tržnici tim bolje. U suprotnom naranče potopite u otopini vode, soli i limunovog soka ili octa. Ostavite 20-ak minuta da djeluje, te zatim izribajte naranče grubim frotirom i isperite. Premda koru nečete jesti, naranče su tretirane pesticidima koje ne želite imati na svom tanjuru.

Empanada i piñata

Empanada je jastučić tijesta punjen nadljevom, jelo tipično za mnoge zemlje Južne Amerike. Naziv im dolazi od glagola empanar što znači “zamotati u kruh”, a od zemlje do zemlje razlikuju se po načinu pripreme, poglavito po vrsti nadljeva koji mogu biti i slani i slatki.

Kad sam još kao djevojka prvi put došla u Kaliforniju, toliko sam se često hranila po meksičkim restoranima da mi se meksička kuhinja čak malo i zamjerila. Međutim mnoga jela sam i zavoljela, naročito vegetarijanska, a jedno od njih su empenade, ovaj put punjene grahom, gljivama i špinatom. Slične sam jela na rođendanu prijateljice moje kćeri čija je obitelj kao i mnoge u južnoj Kaliforniji, iz Meksika. Kao što znate meksičke fieste uključuju puno vesele glazbe, plesa, hrane i pića, a za razliku od većine dječjih rođendana sa kojih se kući vraćam iscrpljena i gladna, na ovom rođendanu su se i odrasli počastili mnogim ukusnim jelima koje nam je pripremila domaćica. Na žalost recept za empenade nisam uzela, a kasnije sam s mamom djevojčice izgubila kontakt tako da sam radila po osjećaju. Recept za tijesto sam preuzela s bloga Smitten Kitchen s tim da sam dodala integralno brašno.

Ono što se moju djecu na rođendanu najviše dojmilo je rođendanska Piñata (čitaj: pinjata), šarena papirnata skulptura, obično u obliku neke životinje ili omiljenih dječjih likova, koja je napunjena bombonima ili nekim sitnim igračkicama i obješena. U veseloj igri, djeca je naizmjenično udaraju štapovima dok je potpuno ne razbiju, a iz nje se po podu rezlete bomboni. Pinata je često najzabavniji dio dječjih rođendana pa je u Americi usvojena i od ljudi koji nemaju baš nikakve veze s Meksikom, pa tako vjerovatno i od nas na idućem rođendanu moje kćeri. Obred razbijanja Pinate potječe od Asteka i Maja koji su pinate pravili od gline, u obliku figura svojih bogova. Posude su se ritualno razbijale štapovima tako da se sadržaj posuda rasuje i pri tom simbolizira bogatsvo koje su nam podarili bogovi.

No vratimo se na izradu empanada. Premda ćete s njihovom pripremom imati dosta posla, one su vrlo lijepo i posebno jelo koje svi vole tako da su idealne za zabave. Preporučena količina je za moju četveročlanu obitelj dovoljna za dva puta. Stoga polovicu zamrznem, pa iako na izradu empanada potrošim malo više vremena, znam da ćemo od tog truda imati dva izvrsna ručka ili večere.