Časopis Repete br. 3

Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da je kulinarski časopis Repete br. 3 od sutra u prodaji. Pored mnogih proljetnih recepata pronaći ćete i ponešto od mene.

                                                                     Zlatni jogurt

                                                                        Zlatno mlijeko

                                                Proljetna kaša od quinoe s voćem i jogurtom

Scones - peciva od jabuka i cheddar sira

Scone je malo britansko pecivo škotskog porijekla koje se priprema s praškom za pecivo. O ovim jednostavnim pecivima sam već pisala, kao i o svom životu u Škotskoj, a ovaj put ću vam ispričati jednu malo drugačiju priču.

Pred kraj svog magistarskog studija sam zatrudnila. Vremenski se poklopilo tako da bih završila studij, trebala sam ostati u Škotskoj do samog kraja trudnoće, a kako je moj suprug morao prihvatiti posao u Zagrebu, trebala sam ostati tamo sama. Jedna od mojih studentica, draga prijateljica, predložila mi je da se iz svog unajmljenog stančića, na tih mjesec dana, preselim k njezinoj obitelji. Živjeli su u prelijepom škotskom mjestašcu uz obalu. Mjesto je od Edinburgha bilo odovojeno samo „Firth of Forth” mostom. To mi je omogućavalo da se nakon napornog dana provedenog u gradskoj atmosferi, za manje od pola sata nađem u tišini prijateljičinog bajkovitog vrta u kojemu smo ispijale beskrajne poslijepodnevne čajeve uz nezaobilazne sconse i slušale morske valove u daljini. Kuća je bila stara, kamena s prekrasnim pogledom na more. Obitelj je često primala goste, te proširenu obitelj koja s rasula po Engleskoj i Škotskoj. Premda sam dotad već dosta dobro poznavala i zemlju i nezine običaje, tih mjesec dana bilo mi je kao da živim u britanskim filmovima. „Filmska“ atmosfera bi kulminirala tijekom večera koje je pripremao njezin otac koji je bio vrsni kuhar. Nakon večera su se obazvezno posluživali grozđe i sir (sa škotskim zobenim krekerima). Ovu slatko-slanu kombinaciju sam brzo zavoljela, a k tome i kombinaciju jabuka i cheddar sira.

                                                 Edinburgh -„Firth of Forth” most i moja netom prohodala kćer

Moja prijateljica nas otada svakog ljeta posjećuje u Dalmaciji, a kombinacija sira i grožđa te sira i jabuka je vrlo često na našem jelovniku za marendu ili za večeru i naročito je popularna kod djece. Na zanimljivu kombinaciju jabuka i cheddar sira u kolačima sam nedavno naišla u jednoj irskoj kuharici, radilo se o piti od jabuka sa sirom, a nakon toga sam u nekoliko časopisa i kuharica, sve novijeg izdanja, zapazila moge recepte na tu temu. Čini se da je ova kombinacija u poslijednje vrijeme totalni hit što nije ni čudo s obzirom koliko je posebna, a opet potpuno obična i okusom vas više umiruje nego iritira, premda na prvi pogled može izgledati neobično. Pravi „comfort food“.

Indijska tandoori piletina s naan lepinjama

Premda se trudim jesti što zdravije, lagala bih kad bih rekla da baš nikada ne žudim za dobro začinjenom „junk“ hranom. Pa ako ni vi niste bezgrešni isprobajte ovu super pikantnu i ukusnu piletinu. Zapravo u ovom receptu nema ništa nezdravo pa stoga dovodi u pitanje zašto bismo se uopće trovali „junk“ hranom, kad postoje ovakva jela.

Tandoori piletina je indijsko i pakistansko jelo, koje je zbog svojeg iznimnog okusa vrlo popularno i na zapadu. Piletina je marinirana u jogurtu i mješavini začina (tzv. tandoori masala) te pečena na vrlo visokoj temperaturi u tradicionalnim zvonolikim keramičkim tzv. tandoor pećima koje dostižu temperaturu od
900 °C, pri kojoj piletina dobiva hrskavu koricu, dok je iznutra toliko mekana da se doslovce raspada. U istim pećima se peku i naan lepinje. Pretpostavljam da nemate tandoor pećnicu kod kuće pa stoga prilažem recept za pripremu u običnoj pećnici. Uz to imajte na umu da je ovako marinirana piletina idealna za roštilj pa zabilježite recept s obzirom da dolazi vrijeme roštiljanja i druženja na otvorenom.

Tornado, oluja i keksi od crnih oraha

Taman kad smo dočekali kraj zime, kod nas su naveliko počele proljetne oluje. Jučer je bila proglašena opasnost od tornada, nas je na sreću zaobišao, ali je u malo južnije od nas uništio čak devedeset domova. Prošle jeseni je i naš kvart poharala jedna jaka oluja. Porušila je mnogo drveća te napravila dosta štete. Zbog posljedica oluje smo dva dana bili bez struje. Premda živimo u urbanoj sredini, tih dana je bilo kao u neka stara vremena. Navečer bismo sjedili uz svjetlost svijeća i čitali priče. Toliko mi se bio dopao život bez struje da sam nakon toga čak razmišljala da uvedem jednu večer mjesečno bez struje (ideja na žalost nikada nije zaživjela).

Nakon oluje je nastupio kristalno vedar dan. Budući da bez struje nismo imali što raditi, odlučili smo iskoristiti dan za izlet u šumu. Pred kraj šumskog puta, na zemlji smo opazili mnoštvo nepoznatih zelenih plodova koje je potukla oluja. Nalikovali su našim orasima ali su imali vrlo intenzivan miris. Budući da orah pecan nikada nisam vidjela u prirodi, prvo sam pomislila da je to pecan. Nismo imali nikakve torbe, pa je kćer sakupla nešto plodova u moju kapu te ih ponijela kući. Po povratku kući smo uz pomoć interenta saznali da to ipak nisu bili pecani.

Držali smo ih u košarici na stolu za ukras i miris, ali kako je već nakon nekoliko dana zelena kora počela gnjiliti, izbacila sam ih pred kuću. Slijedeći put kad sam izašla iz kuće iznenadila sam se kada sam vidjela nered koji je od njih napravila vjeverica. Baš tog popodneva došli su nam u posjet prijatelji: „Gdje ste nabavili te crne orahe, upitao me prijatelj?“. Ispričala sam mu cijelu priču, a on mi je objasnio da su ovi orasi jestivi, dapaće, da su prava delikatesa i vrlo cijenjeni. Vjeverica nije luda! Odmah sam odguglala black walnuts i saznala da su ovi orasi osim toga i vrlo ljekoviti.

Zanimljivo je da na internetu nisam uspjela pronaći niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku, čak sam naišla na tvrdnju da nije jestiv, dok na engleskom premda nije uobičajen, postoje recepti za razne slastice od crnih oraha. Vidjela sam da se na hrvatskim interent forumima prodaju sadnice crnog oraha pa pretpostavljam da se orasi ipak negdje kod nas mogu nabaviti. Koža plodova crnog oraha se inaće koristi kao lijek protiv parazita.

Crni orah (Juglans nigra) je nešto tvrđi od običnog oraha i ima snažan i bogat pomalo robustni okus, možda po dimu ili vinu. U svakom slučaju miriši više kao začin nego kao orah. Zbog toga ga ne treba koristiti previše. Dosta ih je teško čistiti i nakon što sam ugostila vjevericu, uspjela sam nakon čišćenja jedva sakupiti pola šalice oraha. Sada je trebalo smisliti recept koji me neće iznevjeriti. Stoga sam se odlučila za dobro mi poznat recept za rustične kekse od oraha u kojima sam kombinirala obične i crne orahe. Keksi se tope u ustima, a zbog zaobilaženja jajeta su izuzetno su prhki premda su izrađeni s integralnim brašnom. Premda su keksi s dodatkom crnog oraha bili vrlo specifičnog okusa, meni su bili ukusni, svakako nešto što ću ponovo poželjeti. Kćer je bila oduševljena, sin je rekao da mu je to bljak i trgao je komadiće oraha van iz keksa ali ga je svejedno pojeo. Suprug je u slast pojeo i tvrdi da se sjeća tog okusa iz djetinjstva, da je nešto takvo jeo, pretpostavlja u Lici kod bake. Možda je baka imala crni orah? Bilo kako bilo nema smisla da na interentu ne postoji niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku. Pa ako ako i vi slučajno pokušavate pronaći način kako iskoristiti ovaj zamimljiv plod, evo recepta. Ako nemate ideju gdje nabaviti crne orahe, zaboravite cijelu priču i pripremite ih od običnih oraha.