Prije sedam godina moj život je izgledao potpuno drugačije, bio je puni više avanturistički. Sa svojim odabranikom živjela sam po unajmljenim stanovima, dizali bismo sidro kako bi nam palo na pamet, selili se s kontinenta na kontinent s po jedim koferom. Između ostalog živjeli smo i u bajkovitom Edinburghu u stančiću na vrhu zgrade do kojega su vodile dugačke zavojite stepenice. Iz obje sobe pružao se pogled na karakteristične škotske zgrade od tamnog kamena, a u daljini se naziralo tamno plavo more. Jutrom bi nas budili galebovi čija je vika nalikovala više nekoj žestokoj svađi nego ptičjem pjevu. Nisu to baš bila prava jutra jer bi se budili gotovo po noći, tamo visoko na sjeveru zimi se razdani tek iza 10 sati ujutro (a smrači se već u 16 h).
Fotografija je preuzeta s http://www.aberdeenscottishhellenicsociety.org.uk/
Premda sam se i tada trudila paziti na ishranu, radno-studenstki dani su bili vrlo naporni i često se završavali tek kasno uvečer pa bismo hranu tada naručivali iz kineskih, indijskih, tajlandskih i ostalih take away restorana. Zima, oštar vjetar, borba s kišom koja pada u svim smjerovima i nedostatak dnevnog svjetla vas mogu učiniti nevjerovatno gladnima, pa se ne treba čuditi nezamislivim kombinacijama vrlo začinjene i masne hrane koja se tamo jede - nije slučajno da je upravo u ovim krajevima nastao fast-food. Između fish & chipsa i razne druge brze hrane koja se mogla naručivati, jednostanvnije kineske kombinacije riže i povrća te indijski curryiji su nam bili najdraži izbor.
Koliko god zvučalo neobično, curry je na listi pet najomiljenijih britanskih jela. Utjecaj indijske kuhinje je u Velikoj Britaniji toliko jak da bi netko mogao pomisliti da je curry britansko jelo (a nedavno mi je priatelj indijac čak rastumačio da tome i je tako). Curry se u britanskim domaćinstvima kuha uobičajeno kao kod nas krmenadle s krumpirom. U to vrijeme na listi najdražih nam curryija bio je pileći curry s ananasom i kokosom. Bilo je tu i puno ljutih azijatskih jela. Živjeli smo preko puta knjižnice, i znala bih se vratiti kući s po deset kuharica. Bile su to uglavnom indijske i tajlandske kuharice te smo se isprobavajući mnoge recepte iz njih, zaljubili u ovu vrstu hrane. Međutim kuharice su ubrzo bile zamijenjene literaturom o trudnoći i bebama, a ljuti i začinjeni curryiji nekim lakšim varijantama...
Jedan od takvih je ovaj blagi veganski curry koji je namjenjen prvenstveno djeci te osobama koje na indijsku kuhinju nisu navikli ali bi je željeli isprobati. Recept sam jednom davno pronašla u kuharici za djecu i bebe te sam ga otada napravila nebrojeno puta, prilagođavajući ga našem ukusu, a ovaj put dodavši batat. Uz ovaj curry obično pripremam limunsku rižu ali sam ovaj put napravila rižu s mentom – odlična kombinacija.
Jelo je za indijski ukus blago pa ipak obiluje različitim začinima. Nemojte se obeshrabriti ako nemate sve začine. Slobodno ekperimetirajte. Ovo je samo jedan od načina na koje se može napraviti ovo jednostavno jelo – slanutak i batat kuhani su u umaku od rajčice, kokosa i začina, te posluženi s rižom koja je pripremljena sa suhom mentom.




