Meksička čokoladna torta

Ovaj recept nema nikakve veze s dobom godine niti s prigodama, priredila sam ga kao poklon za domaćine nedavne novogodišnje zabave. U nizu meskičkih recepata koji su bili prihvaćeni s dosta zanimanja, dobro bi došao i jedan meksički desert. Premda se meksičke čokolade razlikuju, tipična meksička čokolada je pripremljena s cimetom, zbog čega je, pretpostavljam, ovaj kolač nazvan meksičkim. Recept sam pronašla u kuharici „Tassajara Dinner&Desserts“, Dale and Melissa Kent. Ispekla sam ga u obliku kuglofa i prelila čokoladnim ganachemo. Ukrasila sam ga ušećerenim cvjetovima jorgovana. Svidjela mi se ova simbolika: pupoljci pastelnih nježnih boja „posađeni“ u čokoladni ganache su djelovali kao cvijeće koje raste iz zemlje, simbol novog početka, nove godine. Sredinu kuglofa sam napunila tučenim slatkim vrhnjem koje se uvijek odlično slaže uz ovakva bogata tamno čokoladna tijesta.

Kad govorimo o čokoladnom „spužvastom“ tijestu, u životu sam naišla na nekoliko savršenih recepata. Ono što im je svima zajedničko jest dodatak vruće vode u tijesto. Jedan je recept za ganache tortu, drugi za običan čokoladni kolač, a ovo je već treći recept „na isti kalup“ ali to mu niti najmanje ne umanjuje vrijednost. Teško mi je reći koje mi je tijesto od ova tri najbolje, ali ako bih baš morala odlučiti bilo bi to baš ovo, zbog dodatka cimeta. Bit će vam od koristi imati ga u zbirci recepata, a možete od njega napraviti kuglof, kore za tortu, običan kolač ili muffine. Razlikovat će se jedino vrijeme pečenja. Stoga ako tražite taj savršeni, jednostavni univerzalni recept za čokoladno tijesto, zajedno s uputama kako da vam ono ispadne besprijekorno, ovo bi moglo biti baš to što tražite.

Enchiladas s grahom i kukuruzom i zelena salsa od tomatilla

Za razliku od empanada za koje sam nedavno s vama podijelila recept, a koje nisu osobito popularne u našim krajevima, za enchiladas ćete na hrvatskom pronaći više recepata naročito s mesom, pa odmah upozoravam da je ovaj, kao i većina recepata na mom blogu, bezmesni. Zašto je tome tako objasnit ću vam u nastavku teksta.

Iskreno, nekako uvijek izbjegavam temu “meso – za ili protiv” jer znam da najčešće završi besmislenim raspravama pa čak i svađama. Zbog toga vam unaprijed želim reći da ne procjenjujem ljude na osnovu njihovih prehrambenih opredjeljenja i da imam jednako mišljenje o vama jedete li meso ili ga ne jedete. Međutim, budući da već gotovo godinu dana pišem blog o hrani, a od stotinu i pedest recepata objavila sam svega dva recepta s mesom, možda je vrijeme da vam iznesem neke od svojih stavova.

Premda se smatram ljubiteljem životinja, ne mislim da je nužno veći grijeh ubiti životinju, nego biljku (jer znamo da i biljke osjećaju) ili pak ribu ili školjku. Mislim da je stvar samo u tome da mi bolje suosjećamo sa sisavcima nego s ribama, školjkama i biljkama. Zato ne razmijem vegetarijantvo iz moralnih razloga, ukoliko dozvoljava jedenje ribe i školjki, jednako kao što ne razmijem dijete koje reklamiraju upotrebu mesa. Ne podržavam načine ishrane koji se zasnivaju na velikoj količini životinjskih proizvoda jer je dokazano da se čovjek jednako dobro može hraniti žitaricama, proteinima iz mahunarki i orašastih plodova, te voćem, povrćem i ostalim namirnicama neživotinjskog projekla. Smatram da u svemu treba biti umjeren jer kada bi svi ljudi na zemlji jeli manje količine mesa, vjerovatno ne bi bilo potrebe za njegovom masovnom proizvodnjom koja dovodi do sramotnog tretmana životinja i stanja na farmama općenito. Ne znam da li ste gledali dokumentarne filmove o uzgoju namirnica životinjskog porijekla kakve danas konzumiramo i kako na vas djeluju, ali meni je dovoljno vidjeti samo jedan takav film pa da postanem vegetarijanac. Osobno, glavni razlog zbog kojeg ne jedem meso jest što ne želim unositi u organizam antibiotike i hormone. No ne treba se zavaravati, nije zagađeno samo meso peradi i životinja s farma, npr. račići se i u Aziji uzgajaju u prljavim rijekama u koje se sipaju kanisteri antibiotika. Pa što onda uopće jesti, sigurno se pitate…

Premda ne postoji jednostavno rješenje, ovisno o tome gdje živite mislim da se mogu napraviti mudri izbori pri nabavci namirnica životinjskog porijekla. Recimo u Hrvatskoj se još uvijek mogu nabaviti kvalitetne divlje ribe, srdela je vjerovatno među najkvalitetnijom hranom koja se danas uopće može nabaviti. Također kod nas mnogi ljudi imaju vezu sa selom, gdje mogu nabaviti meso koje je uzgojeno na prirodan način te mlijeko i mliječne proizvode od zdravih krava koje žive u prirodnim uvjetima. Čini mi se da na zapadu postoji još veći izbor. Osim namirnica organskog porijekla koje je moguće nabaviti u svakom supermarketu, može se nabaviti i kosher meso koje je pripremljeno prema židovskom prehrambenim zakonima koji vam garantiraju da je meso uzgojeno bez antibiotika i hormona. Na sličan način islamski prehrambeni zakoni ne dozvoljavaju unos štetnih tvari pa postoji halal meso koje je odličan izbor. Meni je recimo trenutačno dostupno i prema cijeni najprihvatljivije amiško meso i mliječni proizvodi koji su također uzgojeni i pripremljeni prema sličnim pravilima.

Moram priznati da me osim hormona i antibiotika u mesu brine i hormon straha koji se oslobađa dok se životinje ubijaju i sve u svemu savijest mi nikako nije čista dok jedem meso pa ga radje ne jedem. Na sreću, za mesom imam rijetku potrebu jer svakodnevno jedemo proteine u obliku svih raspoloživih mahunarka i grahorica, te priličnih količina sjemenki i orašastih polodova. Sada biste nas mogli zamisliti kako po cijele dane kao ptice zobamo sjemenke, ali ne, kao što ste već možda i primjetili, jednostavno ih uvrštavam u veliki dio svojih recepata.

No vratimo se na još jedan meksički recept koji je pravi primjer dobro izbalansiranog, bogatog obroka pored kojega vam neće nedostajati meso. Budući da u blizini kuće imam dobro opskrbljenu meksičku trgovinu, skoknula sam (no dobro, ne baš skoknula…imamo novu snježnu oluju u tijeku) po tomatillo od kojeg se pravi meksička salsa verde, pa vam ovom prilikom predstavljam i ovaj zanimljiv plod, a više o njemu pročitajte nakon recepta.

Enchilade su pripremljene od kukuruznih tortilja koje možete kupiti ili pripremiti sami, punjene su nadljevom od graha i kukuruza, prelivene salsom od rajčice, posute sirom te zapečene. Poslužila sam ih sa salsom od tomatilla, koji je vjerovatno jedina namirnica u ovom receptu koju nemate u kući pa nemojte odustati jer enchilade možete poslužiti i uz salsu od obične rajčice ili pak uz vašu omiljenu salatu. Nakon recepta vam nudim i zgodan trik ako ne možete nabaviti tortilje, a nemate vremena upuštati se u izradu domaćih.

Empanada i piñata

Empanada je jastučić tijesta punjen nadljevom, jelo tipično za mnoge zemlje Južne Amerike. Naziv im dolazi od glagola empanar što znači “zamotati u kruh”, a od zemlje do zemlje razlikuju se po načinu pripreme, poglavito po vrsti nadljeva koji mogu biti i slani i slatki.

Kad sam još kao djevojka prvi put došla u Kaliforniju, toliko sam se često hranila po meksičkim restoranima da mi se meksička kuhinja čak malo i zamjerila. Međutim mnoga jela sam i zavoljela, naročito vegetarijanska, a jedno od njih su empenade, ovaj put punjene grahom, gljivama i špinatom. Slične sam jela na rođendanu prijateljice moje kćeri čija je obitelj kao i mnoge u južnoj Kaliforniji, iz Meksika. Kao što znate meksičke fieste uključuju puno vesele glazbe, plesa, hrane i pića, a za razliku od većine dječjih rođendana sa kojih se kući vraćam iscrpljena i gladna, na ovom rođendanu su se i odrasli počastili mnogim ukusnim jelima koje nam je pripremila domaćica. Na žalost recept za empenade nisam uzela, a kasnije sam s mamom djevojčice izgubila kontakt tako da sam radila po osjećaju. Recept za tijesto sam preuzela s bloga Smitten Kitchen s tim da sam dodala integralno brašno.

Ono što se moju djecu na rođendanu najviše dojmilo je rođendanska Piñata (čitaj: pinjata), šarena papirnata skulptura, obično u obliku neke životinje ili omiljenih dječjih likova, koja je napunjena bombonima ili nekim sitnim igračkicama i obješena. U veseloj igri, djeca je naizmjenično udaraju štapovima dok je potpuno ne razbiju, a iz nje se po podu rezlete bomboni. Pinata je često najzabavniji dio dječjih rođendana pa je u Americi usvojena i od ljudi koji nemaju baš nikakve veze s Meksikom, pa tako vjerovatno i od nas na idućem rođendanu moje kćeri. Obred razbijanja Pinate potječe od Asteka i Maja koji su pinate pravili od gline, u obliku figura svojih bogova. Posude su se ritualno razbijale štapovima tako da se sadržaj posuda rasuje i pri tom simbolizira bogatsvo koje su nam podarili bogovi.

No vratimo se na izradu empanada. Premda ćete s njihovom pripremom imati dosta posla, one su vrlo lijepo i posebno jelo koje svi vole tako da su idealne za zabave. Preporučena količina je za moju četveročlanu obitelj dovoljna za dva puta. Stoga polovicu zamrznem, pa iako na izradu empanada potrošim malo više vremena, znam da ćemo od tog truda imati dva izvrsna ručka ili večere.

Horchata – napitak od riže i badema

Ovih dana sam zaista u gužvi ali budući da se pokazalo dosta interesa za moja homemade mlijeka požurujem s objavom ovog recepta pa nemojte zamjerit na pokojoj štamparskoj grešci. Ovo mlijeko je naime meni od svih navedenih najukusnije pa svima koji se spremaju na pripremu rižinog mlijeka preporučujem da počnete s ovim receptom!

Horchata je zajednički naziv za nekoliko vrsta napitaka nalik mlijeku pripremljenih od mljevenih badema, sjemenki sezama, riže i/ili tigernuts tj. chufas (ispričavam, se ali ovo nisam uspjela prevesti, radi se o nekim orašastim plodovima). Napitak je popularan u Španjolskoj i Meksiku ali se često može pronaći i u zemljama s jakim španjolskim utjecajem poput Kalifornije gdje sam je viđala po meksičkim restoranima. Horchata o kojoj je na ovom postu riječ pripremljena je od riže i badema te začinjena cimetom i vanilijom.

Postoje mnoge legende odakle je došao naziv Horchata, a povijest ovog napitka je prekomlicirana za ovaj post i moj ovotjedni raspored pa ću samo ukratko reći da je napitak uobičajeno ljetno osvježenje u Meksiku, gdje ga nazivaju još i Agua Fresca de Horchata.

Budući da se riža za pripremu ovog mlijeka ne kuha, trebati će vam dobar processor ili blender, a puno će vam pomoći i eletrični mlinčić za kavu. Što bolje uspijete usitniti rižu i bademe to ćete više ovog napitka dobiti. Ako volite bademovo mlijeko svidjet će vam se ovaj recept jer je bademovo mlijeko ipak preskupocijeno da bismo ga komzumirali svakodnevno. Horchata se originalno poslužuje se u visokoj čaši s ledom posuta cimetom i ukrašena koricom limete. Možda se doima neobičnom kombinacijom ali limeta zaista daje neku posebnost ovom napitku. Međutim ja je najčešće pijem ugrijanu na sobnu temperaturu i bez dodataka, kao jednostavan “doručak u čaši”.

Conchas – Meksička slatka peciva

Concha na španjolskom znači školjka po čemu su ova dekorativna peciva dobila naziv. Conchas spadaju među najproslavljenija slatka peciva, a posebni su po svojoj slatkoj ispucaloj površini u raznim bojama. Prvi put sam na recept za conchas naišla na izvrsnom blogu o kruhu Wild Yeast, a nakon što sam proučila još nekoliko recepata došla sam na ideju da ih napravim od kukuruznog brašna. Kukuruz je ionako tipičan za meksičku kuhinju. Bijelo brašno od kojega se inaće prave izbjegavam gdje god mogu, a bojala sam se da bi integralno pokvarilo njihove živahne boje. Boje koje sam upotrijebila su naravno prirodne (začini). Nadalje, poprilično sam pojednostavnila cijeli proces jer su me recepti za conchas zapravo uvijek odbijali svojom kompliciranošću. Nije ovo još uvijek baš najjednostavniji recept ali ako želite nešto doista posebno i vrijedno divljenja upustite se u avanturu.

Mirisni Chilli Sin Carne

Ili u prijevodu Chilli bez mesa. Chilli ili Chili con carne (u prijevodu paprika s mesom) je vrlo začinjeno varivo od graha s paprikom. Ovo je varivo međutim toliko snažno i bogato proteinima da je vegetarijanski chilli vrlo uobičajen čak i kod nevegetarijanaca, a postao je popularan pojavom vegetarijanstva, 60-ih i 70-ih godina. Većina ljudi misli da je chilli meksičko jelo, međutim postoje mnoge rasprave oko njegovog porijekla. Neki tvrde da su chilli izumili stanovnici španjolskih Kanarskih otoka koji su osnovali grad San Antonio u Texasu. Drugi vjeruju da je jelo meksičkog porijekla, izmišljeno kako bi se prehranilo sto više siromašnih stanovnika. Ono što zbunjuje jest što se navodno chilli kao takav u Meskiku danas jedva može pronaći osim u nekoliko turističkih restorana. Meni je od svih najdraža teorija da su jelo izmislili asteški kuhari. No da prijeđemo na stvar: Ovo jelo je toliko omiljeno i proslavljeno diljem svijeta da je čak ušlo na menije američkih fast-food restorana zbog čega mnogi ljudi imaju predrasudu prema njemu. Međutim chilli je vrlo zdrav i neka vas ne odbije mnoštvo začina koju ćete trebati upotrijebiti – to su sve zdravi začini koji pomažu u bržem sagorijavanju kalorija te u borbi protiv virusa. Ovo varivo je vrlo gusto i poslužuje se s tortilja kukuruznim čipsom te uz dodatak kiselog vrhnja, posuto ribanim sirom i rezanim mladim lukom. Ideje za veganske nadljeve su polovice cherry rajčica ili narezani avokado.

Meksička salsa

Evo jednostavnog i brzog recepta za druženja na otvorenom dok su tržnice još pune prelijepih zrelih rajčica. Svježa salsa od rajčica je nešto između salate i umaka. Ljuta je pa pospješuje probavu te otvara apetit. Zbog toga se poslužuje kao predjelo uz tortilja čips koji je moguće nabaviti u trgovinama s meksičkom hranom.

Meksička salata od graha i kukuruza

Ova proslavljena osvježavajuća salata prekrasnih boja i aroma vrlo je jednostavna za pripremu.

Recept:

1,5 šalica kuhanog zrna kukuruza (oko 360 ml, odnosno jedna konzerva)
1,5  šalica kuhanog crnog graha (oko 360 ml, odnosno jedna konzerva)
1 rajčica (jedna šalica ili oko 240 ml rajčice rezane na kockice)
1 luk srednje veličine narezan na kockice
2 jušne zlice soka od limuna
2 jušne zlice soka od limete (ako nemate limete upotrijebite limun)
2 jušne žlice maslinovog ulja
1/8 žličice papra
½ žličice soli
½ žličice chillija u prahu
1 režanj češnjaka sitno nasjeckan
1 jušna žlica svježeg cilantra sjeckanog
1 jušna žlica svježeg peršina sjeckanog


U velikoj posudi pomiješajte sve sastojke. Ohladite salatu i poslužite je hladnu sa svježim kruhom, tostom, krekerima, krutonima ili tortiljama.

Ovaj recept je moja ulaznica za food bloggersku igru "Ajme, koliko nas je". Domaćica igre za ovaj mjesec je Taci s bloga U dzaku brasna. Igra je započela u kolovozu 2008, na inicijativu food blogerice Monsoon. .

Guacamole

Guacamole je meksički namaz odnosno umak od avokada. Možda će vam biti zanimljivo da su ga pripremali stari Asteci još u 15. stoljeću. Vrlo je jednostavan i brz za pripremu, iznimno hranjiv i lagan, idealan za ljetne obroke.
Recept:
1 zreli avokado
Polovica manje rajčice (oko 3 velike žlice sitno sjeckane rajčice)
1 režanj češnjaka, fino nasjeckan 
¼ žličice soli
2 žličice soka limete (ili limuna)
1/8  kumina
1 žličica svježeg cilantro (ili peršina)
1/2 žličice mljevenog korijandera
Prstohvat bijelog papra (ili crnog)

Avokado izgnječite vilicom u zdjelici, pa mu dodajte sve sastojke. Dobro izmješajte ali nemojte dodatno gnječiti. Poslužite u zdjelici ili kao na fotografiji u izdubljenom avokadu, odnosno u kori avokada. Ukrasite listićima svježeg cilantra ili peršina i poslužite hladno s tortilja čipsom odnosno kukuruznim čipsom, krekerima, komadićima pitta lepinje ili namazano na tost. Također je izvrstan kao umak uz kuhane repove kozica ili škampa. Guacamole je najbolje pojesti odmah jer avokado u dodiru sa zrakom potamni nakon nekoliko sati. Ovaj recept je maksimalno za dvije osobe, jednostavno ćete udvostručiti i utrostručiti mjere prema potrebi.

Meksičke tortilje iz vaše kuhinje

Tortilja je plosnati, tanki kruh okruglog oblika od kukuruznog ili pšeničnog brašna. Tortilje se u Meksiku       koriste od davnina, a najčesće se od njih pripremaju jela ko što su “tacos”, “burritos” i “enchiladas”. Tortilje se mogu kupiti na posebnim odjelima dućana koji drže internacionalnu hranu ali su najčešće prepune raznim štetnim dodacima da bi preživjele brojne mjesece na polici dućana. Vrlo ih jednostavno napraviti, preporučam duplu ili troduplu mjeru pa potom zamrznuti. Potrebnu količinu izvaditi iz zamrzivača, ostaviti 10-ak minuta na sobnoj temperaturi, a potom nadjenuti omiljenim sastojcima te lagano ugrijati na tavi bez ulja.

Recept:

2 šalice brašna (običnog, integralnog ili kukuruznog)

1 žličica soli

1 žličica praška za pecivo

1 jušna žlica maslaca

½ do ¾ (120 – 180 ml) šalice tople vode

Od navedenih sastojaka umjestite tijesto tako da prvo stavite samo pola šalice vode, a zatim polako dodajete vodu samo onoliko kolko je potrebno da biste dobili malo tvrđe tijesto. Pustite tijesto pokriveno da se "odmara" na sobnoj temperaturi 15 – 30 minuta. Razdijelite tijesto u 12 loptica. Na pobrašnjeloj podlozi razvaljajte valjkom svaku lopticu u tortilju promjera 18 cm koja će izgledati poput palačinke. Stavljajte jednu po jednu tortilju na tavu bez ulja te pecite na laganoj vatri po jednu minutu sa svake strane. Pečene tortilje slažite na tanjur, jednu preko druge te poklopite mokrom krpom. Kad završite pečenje pustite ih da se potpuno ohlade pod mokrom krpom, a zatim ih premjestite u veliku vrećicu za zamrzavanje te stavite u zamrzivač na ravnu podlogu.

Moj omiljeni nadljev za tortilje je:

Sloj kuhanog graha u umaku od rajčice, sloj sitno rezane zelene salate i sloj ribanog sira. Preklopiti ili zamotati kao palačinku i peći s obje strane na tavi bez ulja. Prerezati po pola i poslužiti vruće.

U tortilju možete zamotati narazličitije priloge, od talijanskih kombinacija poput sušene rajčica + mozzarella + masline, do meksičkih kombinacija s grahoricama i kukuruzom, mesne umake te salate.