Rožata od kokosa s karamelom od đumbira

Ne znam volite li rožatu ali meni je u sjećanju ostao okus rožate koju sam prvi put jela u Dubrovniku – ugodan ali vrlo sit i neobično jak okus po jajima. Kasnije sam više puta po restoranima jela stvarno izvrsnih rožata, a ponekad bih je spremila i kod kuće, naročito ukoliko bih imala domaća jaja. Ne znam volite li je samu ili u kombinaciji s voćem ali ja je zbog intenzivnog okusa po jajima najčešće garniram nekim voćem i šlagom, a ako vam zatreba ideja, od svojih uspješnijih kombinacija izdvojila bih rožatu sa šlagom i slatkim od ruže.

Rožata, Crème caramel, Caramel custard ili Flan, su različiti nazivi za isti desert koji se sastoji od jednostavne smjese jaja i mlijeka pečenih u vodenoj kupelji. Tekuća smjesa jaja i mlijeka se pri pečenju pretvara u pudingasti, drhtavi desert s tankim slojem karamela na vrhu. Ako umjesto mlijeka upotrijebite kokosovo mlijeko, dobit ćete rožatu prekrasne kremaste teksture, a kokos će osim toga dati jednu blagu mirisnu notu koja će nadvladati okus jaja. Taman kad mi je ova kombinacija pala na pamet, naišla sam na dva recepta koji su me inspirirali i putem kojih sam došla do ove božanstvene rožate. Jedan je indijski koji je uključivao i pasiranu bananu, a drugi za Coconut custard s kineskim voćem litchi, iz više puta spominjane Tassajarine kuharice. Kasnije sam pronašla da je Crème caramel s kokosovim mlijekom tajlandska kombinacija, a u vijetnamskoj kuhinji se ovaj desert zove Banh gan.

No da se vratim na recept koji vam predstavljam. Budući da sam osim kokosovog mlijeka upotrijebila i kokosovo brašno ono se nekom čudnom kemijom diglo na površinu tako da kada izvrnete rožatu dobijete tanku bazu kokosa (lijepo se vidi na fotografiji) koja pomalo podsjeća na hrskavu bazu cheesecakea i svakako daje ovoj rožati jednu novu dimenziju. U karamel sam dodala đumbir koji se izvrsno slaže s kokosom i zbog koje se okus udaljava još korak dalje od okusa jaja. Toliko sam bila zadovolja ovim desertom, a svi koji su ga isprobali oduševljeni, da sam ga na blogu uvrstila među svoje najbolje recepte pa ako vam to daje neku garanciju isprobajte i vi.

Batat u šlafroku od kokosa ili pohane banane na tajlandski način

U naslovu sam spomenula šlafrok jer ovaj prženi desert podsjeća na “jabuke u šlafroku” kakve su pravile naše mame. Umjesto u tijestu za palačinke, voće je prženo u tijestu od kokosa i rižinog brašna. Kada je Andrea s bloga Voće i povrće objavila recept za Pohane banane na kineski način sjetila sam se ovog tajlandskog recepta. Kad sam prvi put pripremila ovakve banane, dodala sam kako je u receptu bilo predloženo i batat, a kako mi je ostalo malo tijesta umočila sam i nekoliko jabuka. Možda ne biste pogodili ali prvo se pojeo batat koji nam je na ovakav način bio pravo iznenadjenje, pa ga takvog ponekad pripremim u ovoj kombinaciji s cimetom . Kako se meni, kao i mnogima od vas, od Andreinih fotografija odmah otvori apetit, a pored toga me Tadeja s bloga T and T kitchen pitala recept za ovu vrstu tijesta, neki dan sam ih napravila ponovo, kako bih zapisala za vas recept.

Osim što ima drugačiju aromu, tempura od kokosa i rižinog brašna, vrlo je čvrsta i hrskava. Recept je jednostavan – pomiješate obično, rižino i kokosovo brašno u istom omjeru, dodate malo soli i šećera te miješate s vodom dok ne dobijete tijesto malo gušće od onog za palačinke. Umačete batat, banane ili jabuke u tijesto i pečete u dubokom ulju. Osim što ulje mora biti jako vruće, treba ga biti puno – paradoksalno što je više ulja, to će vaši šlafroci biti manje masni. Šlafroci posluženi sa sladoledom su samo još jedna od ideja…

Tropski kolačići od ananasa i kokosa i maštanje o ljetu

Možda biste pomislili da sam prilagodljiva raznim klimama budući da sam živjela na raznim stranama svijeta, međutim situacija je upravo obrnuta. Što se više selim i što sam starija, to moj organizam manje tolerira promjene. Ja sam vam klasičan metereopat. Premda su mi svi ekstremni vremenski uvjeti teško podnošljivi, najviše me iscrpljuju nagle promjene temperature. Pa ipak ovaj put se nebih žalila da temperatura naglo skoči na recimo ugodnih 18 °C.

Ne znam kakvo je vrijeme kod vas, ali mi smo već mjesecima zameteni visokim snijegom, temperature su minus 20 °C, s krovova kuća vise prijeteće sige, a nisu rijetka jutra kada jedva uspjevamo izaći iz kuće. Neki dan nam se cijela ulica pretovrila u jedno veliko klizalište. Premda su neka jutra doslovno čarobna, na primjer kad je sunčano i sniježi pa se dobiva dojam kao da s neba pada svjetlucava vilinska prašina, a zimski krajolik je bez dvojbe vizualno privlačan, hladnoća i pretjerani boravak u kući me pomalo bacaju u depresiju pa čeznem za Dalmacijom, Kalifornijom i svim toplim krajevima na svijetu.

S čežnjom pregledavam fotografije od prošlog ljeta, pa zatim od proljeća pokušavajući po odjeći predvidjeti kad će napokon zatopliti. Uvjerena sam kada bi se temperatura popela samo malo iznad nule, svi bi moji problem bili rješeni. Na internetu tražim prosječne temperature u narednim mjesecima za ovaj dio zemlje. Kad vidim da nas ni idući mjesec ne čeka puno bolje, od očaja se bacam se na izradu vjerovatno već dvadesetog recepta s kokosom u ovom mjesecu. U bajnoj Tassajarinoj kuharici koju sam već više puta spominjala, u predgovoru receptu stoji kako je druga najbolja stvar osim sjediti ispod palme na plaži, ovaj kolač, pa ne mogu odoliti…i znajte da nisu puno pretjerali. Na trenutak sam se ugrijala uz ove tropske kolačiće žarko žute boje, pa možda i vama pomognu da lakše dočekate toplije dane.

Za razliku od mene, moja djeca su vrlo proaktivna. I njima je dakako dosta zime pa su si obukli badekostime, izvukli iz ormara ručnike za plažu, iskopali od nekuda maske i peraje i eno ih u dnevnoj sobi pored kamina, razvukli dekice po podu i sunčaju se (kćer sa sunčanim naočalama, a sin sa disalicom). Premda izgledaju vrlo uvjerljivo, prezimogrozna sam da bih im se pridružila, pa sam se radje ugrijala pokraj pećnice uz pripremu ovih kolačića. Nemam nikakve zamjerke osim što mi je žao da nisam odmah išla s duplom mjerom.

Ako ste slučajno isprobali moj Bizcocho Dominicano - Ananas tortu s Kariba ovaj kolač bi vas mogao podsjetiti na njega ali jednostavniji je za pripremu. Komadići ananasa se naziru u tijestu i daju mu lijepu žarku boju, izrazitu sočnost i gotovo ljepljivu teksturu kojoj je teško odoljeti.

Curry od slanutka i batata s kokosom uz rižu od mente

Prije sedam godina moj život je izgledao potpuno drugačije, bio je puni više avanturistički. Sa svojim odabranikom živjela sam po unajmljenim stanovima, dizali bismo sidro kako bi nam palo na pamet, selili se s kontinenta na kontinent s po jedim koferom. Između ostalog živjeli smo i u bajkovitom Edinburghu u stančiću na vrhu zgrade do kojega su vodile dugačke zavojite stepenice. Iz obje sobe pružao se pogled na karakteristične škotske zgrade od tamnog kamena, a u daljini se naziralo tamno plavo more. Jutrom bi nas budili galebovi čija je vika nalikovala više nekoj žestokoj svađi nego ptičjem pjevu. Nisu to baš bila prava jutra jer bi se budili gotovo po noći, tamo visoko na sjeveru zimi se razdani tek iza 10 sati ujutro (a smrači se već u 16 h).

                               Fotografija je preuzeta s http://www.aberdeenscottishhellenicsociety.org.uk/

Premda sam se i tada trudila paziti na ishranu, radno-studenstki dani su bili vrlo naporni i često se završavali tek kasno uvečer pa bismo hranu tada naručivali iz kineskih, indijskih, tajlandskih i ostalih take away restorana. Zima, oštar vjetar, borba s kišom koja pada u svim smjerovima i nedostatak dnevnog svjetla vas mogu učiniti nevjerovatno gladnima, pa se ne treba čuditi nezamislivim kombinacijama vrlo začinjene i masne hrane koja se tamo jede - nije slučajno da je upravo u ovim krajevima nastao fast-food. Između fish & chipsa i razne druge brze hrane koja se mogla naručivati, jednostanvnije kineske kombinacije riže i povrća te indijski curryiji su nam bili najdraži izbor.

Koliko god zvučalo neobično, curry je na listi pet najomiljenijih britanskih jela. Utjecaj indijske kuhinje je u Velikoj Britaniji toliko jak da bi netko mogao pomisliti da je curry britansko jelo (a nedavno mi je priatelj indijac čak rastumačio da tome i je tako). Curry se u britanskim domaćinstvima kuha uobičajeno kao kod nas krmenadle s krumpirom. U to vrijeme na listi najdražih nam curryija bio je pileći curry s ananasom i kokosom. Bilo je tu i puno ljutih azijatskih jela. Živjeli smo preko puta knjižnice, i znala bih se vratiti kući s po deset kuharica. Bile su to uglavnom indijske i tajlandske kuharice te smo se isprobavajući mnoge recepte iz njih, zaljubili u ovu vrstu hrane. Međutim kuharice su ubrzo bile zamijenjene literaturom o trudnoći i bebama, a ljuti i začinjeni curryiji nekim lakšim varijantama...

Jedan od takvih je ovaj blagi veganski curry koji je namjenjen prvenstveno djeci te osobama koje na indijsku kuhinju nisu navikli ali bi je željeli isprobati. Recept sam jednom davno pronašla u kuharici za djecu i bebe te sam ga otada napravila nebrojeno puta, prilagođavajući ga našem ukusu, a ovaj put dodavši batat. Uz ovaj curry obično pripremam limunsku rižu ali sam ovaj put napravila rižu s mentom – odlična kombinacija.

Jelo je za indijski ukus blago pa ipak obiluje različitim začinima. Nemojte se obeshrabriti ako nemate sve začine. Slobodno ekperimetirajte. Ovo je samo jedan od načina na koje se može napraviti ovo jednostavno jelo – slanutak i batat kuhani su u umaku od rajčice, kokosa i začina, te posluženi s rižom koja je pripremljena sa suhom mentom.

Kolač od kokosa sa sirupom od limunske trave

Ovaj kolač sam napravila još jesenas ali od tolikih blagdanskih recepata nikako da dođe na red. Budući da je Mala kuharica nedavno objavila novu temu igre “Ajme, koliko nas je", evo prilike da ga objavim dok ne padne u zaborav. Osim kokosa za ovaj kolač će vam trebati i limunska trava. Nadam se da ste je u međuvremenu uspjeli nabaviti. O njezinoj upotrebi bilo je već dosta riječi na postu o Thai juhi od kokosovog mlijeka te o ribljoj juhi s limunskom travom. Ponovimo neke činjenice: premda srčika limunske trave ima najviše arome, žuto-zeleni djelovi stabljike su dekorativniji, a nedavno sam u vezi s tim dobila veliku inspiraciju od prijateljice koja je porijeklom iz Kambodže. Njezin otac je bio kuhar u tajlandskom restoranu pa me podučila triku kako napraviti najaromatičniju thai juhu koju sam ikada jela. Priprema je tako da zelenu stabljiku limunske trave protrlja među dlanovima kako bi je omekšala, te je zatim sveže u čvor. Zbog ovog postupka limunska trava pri kuhanju pusti jako puno arome.

Ono što me još više oduševilo je izgled ovih čvorića tako da je uskoro kod mene osvanula riblja juha s čvorićima, riža s čvorićima, limunada s čvorićima i muffini od limuna s čvorićima, a na poslijetku i dugo planiran kolač od limunske trave (naravno s čvorićima). Na internetu, ali i u literaturi, pronašla sam vrlo malo recepata za slastice od limunske trave i uglavnom su na bazi đumbira i limuna. Ja sam si pak zamislila kombinaciju kokosa i limunske trave, slatki kruh u kojemu sam koristila i kokosovo brašno i kokosovo mlijeko koji su ujedno i jedine masnoće u ovom mekom kruhu. U sirupu od smeđeg šećera kuhani su čvorići limunske trave koji daju jaku aromu sirupu, a čvorićima sam kasnije ukrasila kolač. Kolač sam po sebi je odličan pa nemojte odustati od izrade čak i ako nemate limunsku travu (upotrijebite naribanu koricu limete u zamjenu).

Nosila sam ga prijateljima iz Indije na poklon, koji su nas ugostili prekrasnom i vrlo ljutom večerom koja se sastojala od indijskih kofta, chicken biryanija, raite od krastavaca i još nekoliko priloga. Kolač je odlično pasao kao desert uz dodatak sladoleda, premda bih ga preporučila prvenstveno kao doručak uz čaj od đumbira ili limunske trave.

Thai juha od kokosovog mlijeka s gljivama

Tajlandska juha s kokosovim mlijekom je aromatična juha s okusom limuna i svilenkastom teksturom koja se dobiva od kokosovog mlijeka koje je ujedno i jedini izvor masnoća u ovoj juhi. Uobičajeno je predjelo u Thai restoranima i općenito je vrlo tipična za tajlandsku kuhinju. Specifičan okus limuna dobiva se od limunske trave, korice limete, listova kaffir limete i tajlandskog ribljeg umaka. Moguće je da nećete uspjeti nabaviti sve začine ali navela sam i kako da ih nadomjestite, uključujući i recept za domaće kokosovo mlijeko.

Thai juha je jednostavna za pripremu, a možete biti fleksibilni i s izborom povrća i proteina. Uobičajene kombinacije su repovi škampa i gljive, zatim piletina i gljive, a osobno najčešće pripremam vegetarijansku verziju s tofuom i šampinjonima. Nakon što se upoznate sa specifičnim okusom ove juhice  vjerujem da ćete je često poželjeti, isprobati različite kombinacije te otkriti kakva vama najviše odgovara. Ova juha na mene djeluje kao lijek, a mislim da će nam svima dobro doći u vrijeme predstojećih blagdana, kao odmor od pretjeranog konzumiranja hrane i slatkiša.

Granola od quinoe s kokosom, malinama i borovnicama

Granola su zapravo pećeni muesli, odnosno ono što se u trgovinama prodaje pod “Crunchy muesli”.

Recept:
1 šalica quinoe (oko 240 ml)
2 šalice zobenih pahuljica (oko 480 ml)
1 šalica mljevenog kokosa (oko 240 ml)
1/3 šalice borovnica (svježe ili zamrznute) (oko 80 ml)
2/3 šalice malina (svježe ili zamrznute) (oko 160 ml)
2/3 šalice meda (oko 160 ml)
1 žličica ekstrakta vanilije ili 1 vanili šećer


Natopite quinou u troduploj količini vode preko noći. Dobro je ocijedite u žičanom cjedilu. Pomiješajte je sa svim ostalim sastojcima, gnječeći bobice kuhačom. Ako koristite zemrznute bobice, ostavite ih kratko na sobnoj temperature da omekšaju. Kad su se svi sastojci pomiješali rasporedite rastresitu smjesu u veliki kalup za pećenje kojeg ste prethodno namastili. Najbolje ćete po kalupu rasporediti tako da smjesu vadite rukom i posipate. Pecite 35 – 40 minuta na 150 – 175 C. Tijekom pećenja promiješajte smjesu nekoliko puta. Tako ćete pospješiti ravnomjernost pećenja odnosno sušenja granole. Isključite pećnicu i ostavite granolu da se hladi u pećnici s otvorenim vratima. Kada je potpuno ohlađena spremite u posude s poklopcem. Poslužite s jogurtom.