Thursday, December 30, 2010

Flourless Chocolate Cake

Premda me jako zabavlja prevesti na hrvatski jezik čak i jela koja su naoko neprevediva, naziv ove torte nisam prevela jer je toliko prepoznatljiv da se bojim da bi dovelo do zabune. Flourless Chocolate Cake (bezbrašna čokoladna torta) je dobio naziv po sastojku koji je izostavljen - priprema se samo s jajima, maslacem i čokoladom. Zapravo kao da ispečete čokoladnu kremu. Osim što je ovo jedan od najboljih načina za uživanje u čokoladi, ova torta je također popularna među korisnicima bezglutenske dijete. Torta je čista dekadencija i ostvarenje svih snova za čokoljupce (jedan pogled na čistoću sastojaka i sve će vam biti jasno). Kod mene je na top ljestvici tri najdraže torte.

Želim vam najljepšu novogodišnju noć i da vam naredna godina bude kao ova torta – jednostavna i sočna te puna okusa i doživljaja...Sretno!

Wednesday, December 29, 2010

Juha od mrkve s indijskim oraščićima, jabukom i uljem od peršina

Ovaj recept nema nikakve veze s godišnjim dobima ni blagdanima nego ga stavljam u poslijednji čas kao jedan od svojih omiljenih recepata s mrkvom koji želim uvrstiti u  igru "Ajme, koliko nas je". Domaćin igre za ovaj mjesec je Zoran s bloga Good Food (Maybe). Igra je započela u kolovozu 2008, na inicijativu food blogerice Snježane

Pomalo sličnu juhu sam nedavno objavila, ali ova je puno jednostavnija za pripremu. Ne morate čak ni povrće dinstati već sve istovremeno zakuhate u vodi. Juha je sama po sebi blaga poput dječje kašice ali aromatično ulje od peršina, koje je zapravo nešto između začinskog ulja i pesta, je ono što joj daje potpuni okus.

Tuesday, December 28, 2010

Tjestenina Anne Getty

Ova izvrsna veganska tjestenina iz kuharice “Easy Green Organic” Anne Getty je brzo postala omiljena u našem kućanstvu. Anna Getty je ono što na zapadu zovu ecocelebrity, a u svom životu ima mnogo uloga: glumica, kuharica, učiteljica joge, majka, zelena aktivistica, a nadasve ekspert za holistički pristup življenju. Osim toga je i bogata nasljednica, praunuka J. Paula Gettyja, američkog industrijalca, koji je 60-ih godina bio najbogatiji čovjek u Americi. Getty je bio kolekcionar umjetnina i antikviteta, a njegova kolekcija je poslužila kao baza fundacije koju je osnovao - J. Paul Getty Museum u Los Angelesu te Getty Conservation Institute kojem su se moji kolege restauratori divili kao najvećem svjetskom centru za restauraciju.

Spomenuta kuharica mi je izazvala lijepe uspomene na Los Angeles i Getty Museum, pa sam priložila dvije svoje fotografije. Getty Museum je podignut na brdima iznad LA-a s kojih se pruža nevjerovatan pogled na grad.
U predgovoru Anna kaže da je recept dobila od mame i premda joj je u prvi čas djelovao čudno, u njihovom kućanstvu je postao omiljeni recept za tjesteninu. Jednostavno, jeftino, ukusno i zdravo. Idealan lagan i hranjiv obrok za mali odmor od blagdanskog napada na želudac. Možda i vama ova tjestenina postane omiljena.

Sunday, December 26, 2010

Neiman Marcus keksi od 250 $

Nakon svih vrsta keksa koje sam napravila za Božić  ispoklanjala prijateljima, shvatila sam da sam zaboravila poklon jednoj vrlo važnoj osobi. Htjela sam napraviti nešto posebno. U izvrsnoj kuharici “Tassajara Cookbook” Carle Oliveire, koju sam nedavno posudila u knjižnici zapeo mi je za oko recept naslova “Neiman Marcus 250 $ Cookie”. Rečeno je da je to keks za posebne prilike, a s obzirom da sam već bila isprobala barem tri njihova recepta za kekse, sve jedan bolji od drugog, znala sam da ovo mora biti nešto dobro.

Neiman Marcus je jedna od najluksuznijih američkih robnih kuća. Njihov odjel s gurmanskom hranom izaziva uzdahe, a naročito kolekcija torti i keksa. Čim sam vidjela recept nazvan “Neiman Marcus 250 $ Cookie” znala sam da ću ga isprobati, a u prvi čas sam pomislila da keksi toliko koštaju (ne bi me začudilo jer se njihovi keksi i inaće kreću od 50 – 80 $ za kutijicu. ). Međutim radi se zapravo o tome da je recept za kekse koštao 250 $, barem se tako govorkalo, a priča ide ovako: Neka je žena s kćeri shoppingala u Neiman Marcusovoj robnoj kući te nakon toga sjela u njihov café gdje su se odlučile zasladiti. Naručile su poznate Neiman Marcus kekse. Bili su toliko ukusni da je žena zamolila za recept ali joj je konobarica rekla da ga na žalost nije moguće dobiti. Zatim je žena pitala da li je moguće kupiti recept. Konobarica je odgovorila potvrdno i dodala da je vrlo povoljan - samo 2,5 $. Žena je naravno rekla da recept dodaju njezinom računu. Kada je nakon 30 dana dobila izvještaj s Visa kartice vidjela je da su joj umjesto 2,5 $ skinuli 250 $ za recept i naravno pobjesnila. Zvala ih je, žalila se, ali rekli su joj da je recept već uzela te da joj novac stoga ne mogu vratiti. Ostatak priče nije toliko važan, niti da li je istinita, legenda je stvorena, a da li recept zaista toliko vrijedi prosudite sami.

Recept iz spomenute kuharice je malo zdraviji od originalnog recepta, a ja sam ga još malo izmjenila i prilagodila hrvatskim čitateljima (tražio je Hershey’s čokoladu, mislim da je kod nas nema za kupiti). Kasnije sam na internetu vidjela da postoji više različitih recepata za ove kakse te sam na kraju za vas prevela i originalan recept s web stranica Neiman Marcus, pa sami odaberite kojeg ćete isprobati. Ni u jednom slučaju nečete požaliti.

Friday, December 24, 2010

Čestitke uz blagdanski kuglof od mrkve s narančom


Carrot Cake sam zavoljela davno, u Londonu u kojem sam provela šest mjeseci i za to vrijeme natukla nevjerovatnih 10 kg. Oduševljenje novim okusima me je skupo stajalo. Premda kuham od malena, tada sam malo znala o zdravoj hrani i štetnim dodacima koji nas čine ovisnima o nezdravoj hrani te kao poslijedicu pretilima. Tek kasnije, kada sam osnovala vlastito domaćinstvo i počela se hraniti zdravije, saznala sam da se carrot cake može napraviti s vrlo hranjivim sastojcima kao i druge tajne zdravog kuhanja u čijim blagodatima i spoznajama uživam već više od deset godina.

Otkad sam carrot cake prvi put napravila bio je hit na raznim zabavama uključujući i dječje rođendane. Jela su ga i djeca koja inaće navodno uopće ne jedu torte. To je vrlo bogat kolač koji svoju sočnost zahvaljuje ribanoj mrkvi u tijestu, koja mu daje i lijepu boju. Tek nakon nekoliko godina uzastopnog pripremanja carrot cakea malo sam se "ohladila" od njega  poslijednji put sam ga, nakon dugo vremena, pripremila za prošlu novogodišnju noć.

Kada je Zoran sa bloga Good Food (maybe) objavio novu temu mrkvu i pastrnjak odmah mi je pao na pamet carrot cake, a baš sam nedavno pravila kolač sličan carrot cakeu samo je umjesto mrkve bio batat. Taj je kolač tako planuo da me djeca stalno pitaju kad će ponovo, tako da je pala odluka da za Božić napravim carrot cake u kalupu za kuglof. Ukrasila sam ga ukrasima od kandirane mrkve, koje već dugo vremena mjerkam, a za koje sam recept pronašla u časopisu Gourmet (prosinac 2007). Carrot Cake sam uvijek pravila s kremom od cheesecakea, a sad sam ga prvi put napravila s običnom šećernom glazurom jer mi se činilo da ona najljepše istiće oblik kuglofa. Umjesto oraha sam upotrijebila bademe, dodala malo naranče i đumbira. Svima koji su skeptici preporučam isprobati, mogla bih reći “ništa vas ne košta” jer ovaj kolač je jedan od jeftinijih i izdašnijih.

U srednjem vijeku kada je šećer bio dragocjen i skup, a mrkva slatka i jeftina, ona se koristila u izradi deserata. U Velikoj Britaniji se “pudinzi” od mrkve pojavljuju u 18. i 19. stoljeću kada je i carrot cake izumljen. Krajem 20. stoljeća carrot cake je doživjeo procvat kao zdravija alternativa tortama, a kolač je vrlo lako prilagodiv u zdrav desert jer tijesto odlično trpi integralno brašno, smeđi šećer te maslinovo ulje. Recept kojeg prilažem je prilagođena (zdravija) varijanta carrot cakea kojeg sam prije nekoliko godina pronašla na interentu pod nazivom “Best Ever Carrot Cake” te ga nastavila raditi jer je stvarno bio “best ever” kojeg sam probala.

Radosne blagdane te mnogo sreće i veselja u novoj godini želim svim mojim pratiteljima i čitateljima!

Tuesday, December 21, 2010

Eksperiment: Keksi Licitarska srca i prvi dan zime


Kad sam nedavno objavila recept za Gingerbread Men kekse dugo sam nakon toga razmišljala o hrvatskom prijevodu da bih kasnije zaključila da je veseli Gingerbread čovječuljak zapravo pandan našem šarenom licitarskom srcu. Zanimljivo je da u hrvatsko-engleskom riječniku Željka Bujasa čak i stoje prijevodi: licitrarski kolač - gingerbread, a licitarsko srce - gingerbread heart. Razmišljala sam kako bi bilo dobro da možemo za Božić praviti licitarska srca i ponositi se svojom tradicijom umjesto da žalimo što kod nas nema za kupiti kalupa za Gingerbread Men kekse. Licitarsko srce je zapravo jestiv keks samo što možda sastojci nisu vremenom razvijali pa svakako nisu prilagođeni nekoj zdravijoj prehrani. To što ćemo uskoro za Božić radje praviti Gingerbread Men kekse nego licitarska srca vjerovatno zahvaljuje i tome što neki djelovi licitarskih srca i nisu jestivi.

Stoga sam u ovom receptu kombinirala dvije ideje: izgled licitarskih srca i ono što na engleskom zovu „stained glass cookies“ (vitraj keksi), u nas još zvani i „stakleni“ keksi, koji imaju sredinu izrađenu od bombona koji im zbog providnosti daje efekt stakla odnosno vitraja. Ono malo ogledalce koje je najčešće zaštitni znak licitarskog srca zamijenila sam tim jestivim stakalcima. Oblik je ostao isti, a pokušavajući ostati u okviru jestivih i prirodnih sastojaka, umijesto crvene glazure napravila sam jednostavno i jestivo čokoladno tijesto. Bijelom šećernom glazurom pokušala sam ukrasiti srca što sličnije originalnim licitarskim srcima. Keksići su vrlo ukusni ali pogodni i za pripremu poklona ili ukrašavanja božićnog drvca.

Jedan moj polupradjed bio je licitar. Moj ga tata često spominje jer je za razliku od ostatka obitelji u kojoj su svi bili liječnici i sudci, imao “likovnjačku” crtu kao i ja. Živio je u Koprivnici. Kuća njegovog oca još uvijek postoji, kao i grobnica jednog od njegove braće liječnika koju je napravio kipar Frano Kršinić. Nadam se da mi moj predak ne bi zamijerio na ovom pokušaju da se tradicija prezentira u malo osuvremenjenom obliku, a da li je eksperiment uspio ostavit ću vama na prosudbu.

Sretan vam prvi dan zime!

Sunday, December 19, 2010

Veliki, tanki, vrlo đumbirasti zobeni keksi

Znam da malo pretjerujem sa slatkim u poslijednje vrijeme, ali kada ću ako ne sada u predbožićno vrijeme, objavljivati recepte za kekse? Teško je međutim pronaći smisao u postavljanju recepta za zobene kekse kada na internetu postoji takva poplava izvrsnih i svakovrsnih zobenih keksa. Dovoljno je samo proguglati vrstu zobenih keksa kakve volite kod vaših omiljenih domaćih ili stranih food bloggera. Kao ljubitelj zobi, pravim ih slatke i slane, s komadićima čokolade, grožđicama, suhim voćem ili bez ičega...a ove mirišljave keksiće sam izmislila ljetos i otada ih vrlo često pravim. Razlog tome su zdravi sastojci i hranjivost što ih čini vrlo praktičnim doručkom „s nogu“, a osim toga ne sadrže brašno već samo zobene pahuljice. Drugi razlog je što su vrlo veliki i tanki pa su time malo drugačiji od drugih keksa i zbog toga omiljeni kod moje djece. Ako još niste pripremali ovakve tanke kekse vjerujem da će vam biti zanimljiva ova jednostavna tehnika izrade. Premda su ovo svakodnevni keksi, možete ih prirediti kao malo zdraviji dodatak vašoj blagdanskoj kolekciji slastica.

Friday, December 17, 2010

Prhki keksi s limetom

Dok sam tražila ideje za blagdanske kekse, pronašla sam ideju za ove obične ali vrlo popularne kekse s limetom kod Marthe Stewart koja inaće ima cijelu zbirku odličnih recepata za deserte s limetom. Ovi kesići su pomalo nalik našim vanili kiflicama, ako zamislite da umjesto vanilije imaju okus limete. Keksi su napravljeni na vrlo precizan način. Sami po sebi jedva da su uopće slatki tako da postaju "pravi" tek nakon što se uvaljaju u šećer u prahu, tako da unatoč tome što su velikodušno posuti šećerom, nisu preslatki. Tope se u ustima, a premda su vrlo jednostavni jako su dekorativni na blagdanskom stolu i sigurno će biti hit među ostalim keksićima. Za njih vrijedi poslovica “Manje je više”. Pošto sam vas u prethodnom
kilometarskom postu prilično zagnjavila neću duljiti, isprobajte ovaj jednostavan recept.

Wednesday, December 15, 2010

Torta od dunja s kardamomom i preljevom od brusnica (i malo razotkrivanja)


Sve je počelo kada se Bree iz serije „Američke kućanice“ s namjerom da utješi prijateljicu pojavila na njezinim vratima s prekrasnom tortom i kroz smješak rekla „nema tog problema kojeg ne može riješiti dobar Pineapple Upside Down Cake”. Naravno da nisam dočekala kraj serije da odem proguglati što je to Pineapple Upside Down Cake i tako sam započela ovu avanturu s „izvrnutom“ voćnom tortom s receptom s Joy of Baking. Već drugi put pripreme mi je palo na pamet da bi u ovo tijesto dobro pasalo kukuruzno brašno. Nakon toga sam isprobala recept za Upside Down Orange Polenta Cake s Gourmeta, a nakon toga Upside Down cake s brusnicama te još nekoliko puta eksperimentirala s raznovrsnim brašnima i voćem.

Nedavno sam na farmer's marketu nabavila nekoliko dunja. Znala sam da sa završetkom jeseni završava i mogućnost nabave ovog voća koje ljudi ionako jedva da koriste. Samo jedan miris dunja bacio me u prošlost, djetinjstvo koje sam provela u Zagrebu ali s vrlo čestim izletima na selo, vikendicu u Zagorju. Tamo je bilo i još uvijek stoji to drvo dunje. Drvo je maleno, više poput grma, a svake godine rađa toliko da se svo jadno savije pod težinom. Od mnogobrojnih mirisnih plodova pravili bi Quitten käse u modlicama (sir od dunja) te marmelade i kompote. Sada kada tih dunja više nemam „na bacanje“ palo mi je na pamet da bi  Upside Down Cake bio izvrstan način da se dragocijeni okus dunja na najbolji način iskoristi. Bilo ih je samo šest.

Prvi kolač sam napravila od tri dunje. Bio je ukusan i premda sam se dosjetila ubaciti u tijesto malo ribanih dunja, ipak je bio pomalo suh i nekako više posni kako to često biva s kolačima od integralnog brašna. Ostalo mi je još tri dunje. Mirišale su u sobi preko mjesec dana dok neki dan nije pala odluka: “Idem probati još usavršiti onaj kolač“. Dodala sam još jedno jaje, smanjila količinu brašna, stavila još više ribane dunje u tijesto...dodala preljev od brusnica, kardamom (u prethodnom kolaču sam se jedva odvažila dodati malo cimeta, bojala sam se začini da ne ubiju dunju)... rezutat je fantastičan! Tijesto je čvrsto ali sočno, s jakim okusom kardamoma. Dunje su pečene u karamelu i savršeno se slažu s brusnicama koje su tek lagano prokuhane u smeđem šećeru, odlično pašu uz cijeli ovaj rustični sklop i beskrajno su dekorativne. Pojela sam tri šnite u dahu. i sjela za kompjutor da recept koji inaće pišem šrakopisom u bilježnicu i koji sam toliko puta prepravljala i nadopunjavala zapišem dok mi je još svjež u glavi.

Evo, to je bilo malo mog razotkrivanja. Budući da na temu razotkrivanja „kako nastaju fotografije na našim blogovima“, koja je trenutačno aktualna među kolegama food bloggerima nemam bogzna što zanimljivog za napisati, osim da nemam studio, te da stoga svu hranu iznosim na dnevno svjetlo. Drugim riječima ispred kuće na čuđenje cijelog susjedstva, a za mnom trče djeca pa stoga ne ponekoj fotografiji vidite dječje prstiće, kosu. Za dekor uglavnom nemam vremena, sretna sam kad uopće uspijem slikati ono što skuham. Neki ljepši komad posuđa mi ne bi bio na odmet ali sretna sam i s ovim što imam, s obzirom koliko se često selimo (a to uključuje i prekooceanske selidbe s nekoliko kofera). Ono što mi definitivno nedostaje je bolja foto oprema, slikam s Olympus Evolt 500 ali mi je jedan objektiv u kvaru, a stativ i reflektori su ostali u Zagrebu pa imam prilično sužene mogućnosti (uz sve rečeno, moram dodati da sam po struci likovnjak, te da je fotografija često zauzimala važno mjesto u mom radu, tako da nisam baš ni laik).

Stoga evo u zamijenu priča o tome kako nastaju moji recepti. Budući da se cijeli život bavim kreativnim poslom, osjetljiva sam na autorski rad, kako svoj tako i tuđi, pa se uvijek trudim navesti točne izvore svojih recepata i dati kredite onima koji su ih zaslužili. Međutim što je s receptima koje smo sami izmislili? Kako dolazimo do svojih originalnih recepata koje sami potpisujemo? Neki moji recepti naravno nastaju „iz ničega“ odnosno potpuno su iz glave, dok drugi nastaju ovako. Od Bree iz Američkih kućanica do moje naopačke torte od dunja prošlo je skoro godinu dana, i barem petnaest upside down kejkova (od toga barem polovica malo slabijeg rezultata). Nadam se da će vam biti zanimljiv ovaj put od prve inspiracije preko istraživanja postojećih recepata na temu te usavršavanja istih, do krajnjeg rezultata.

Sunday, December 12, 2010

Glazirani losos, edamame, integralna riža, klice mungo graha i sezamove sjemenke


Mnogi ljudi tvrde da ne vole soju, ali vjerujem da su to oni koji nisu isprobali edamame. Edamame su mahune soje (nezrela soja) tzv. japanska soja, a konzumira se poglavito u istočnoj Aziji. Međutim zbog svog prelijepog okusa i hranjivosti ovo povrće je postalo „trendy“ među ljubiteljima zdrave prehrane te ga se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Zbog svoje hranjivosti i iscjeljujućih svojstava zovu ga još i čudom od povrća, a bogato je izoflavonoidima, vlaknima te A i C vitaminima. Edamame su osim toga kompletan protein, što ih čini odličnim izborom za vegetarijance. Edamame se kratko kuhaju i poslužuju „na lešo“, blago posoljene.

U ovom jednostavnom iscjeljujućem obroku kombinirala sam ih s lososom koji je pečen „na naglo“ i tek lagano na kraju prokuhan u glazuri od soja sosa. Integralna riža je kuhana u vodi bez začina. Klice mungo graha (zelene soje) su poslužene u dressingu od rižinog octa i ljute papričice. Cijelo jelo je posuto prženim sjemenkama sezama.

Klice mungo graha možete sami klijati kod kuće što je vrlo praktično u zimskim mjesecima dok je opskrba povrća slabija. Na dnu recepta priložila sam i detaljne upute za klijanje ajurvedskih klica od mungo graha.

Thursday, December 9, 2010

Đumbirko i slični blagdanski keksi


Jednom davno, neka je starica pekla kekse od đumbira. Od malo tijesta koje joj je preostalo, načinila je malenog čovječuljka. Izradila mu je oči i nos, a usta razvučena u neodoljiv smješak je izradila od grožđica, kao i gumbiće na odjeći. Zatim ga je stavila peći. Nakon nekog vremena začula je kako netko lupka po vratima pećnice. Bio je to njezin čovječuljak. Otvorila je pećnicu, a čovječuljak je počeo bježati i pritom je vikao: "Run, run, as fast as you can, you can't catch me, I'm the gingerbread man!" Tako je jadan Đumbirko trčao i bježao jer su ga sve životinje i ljudi htjeli pojesti, a na poslijetku ga je lukava lisica nadmudrila i nakon toga ga nikada više nitko nije vidjeo. Međutim svake godine iznova u vrijeme zimskih radosti, diljem svijeta vidimo na milijune Đumbirka.

Popularni klasik Gingerbread man okusom podsjeća na naše medenjake ali nema hrvatskog pijevoda pa sam ga nazvala Đumbirko. Ovaj starinski keks datira iz 15. stoljeća, a engleska kraljica Elizabeta I je svoje uvažene goste posluživala figuricama Gingerbread mena. Ove mirisne kekse, koji najviše uveseljavaju malene, pripremam za svaki Božić jer su vrlo jednostavni i izdašni. Jučer sam ih napravila kao prve u nizu ovogodišnjih blaganskih keksića, a budući da sam ih radila za jednu komercijalnu svrhu nisu ukrašeni potpuno po mom ukusu. Meni se naime najviše sviđaju ukrašeni samo bijelom glazurom i pomalo nesavršeni, također volim dodati malo više začina uključujući i kardamom...ali koristim ovo kao priliku da stavim najstandardniji recept koji uvijek uspijeva, s detaljnim uputama za ukrašavanje vaših Đumbirka. Recept je iz magazina „Cooking Light“ Studeni 2009.

Tijesto je vrlo jednostavno, a možete od istog tijesta izraditi i druge ukrasne kekse, a također i gingerbread kućicu. Na kraju sam priložila fotografiju naše prošlogodišnje gingerbread kućice koju sam pravila prema šablonama Marthe Stewart (s malim izmjenama) koje možete isprintati, ali na internetu ćete pronaći mnoštvo šablona pa odaberite koja se vama najviše sviđa. Možda se i “zaigrate” pa napravite cijeli grad.

Tuesday, December 7, 2010

Princes krafne muffini


Iz djetinjstva dobro pamtim okus princes krafni, onih iz vrećice. Pamtim taj kolač koji zapravo kao dijete ne možete svladati a da se ne uprljate, prozračnost tijesta, okus vanilije, bogatsvo kreme...Premda mi sada ne bi palo na pamet pripremiti kolač iz vrećice, u ona vremena to je bilo nešto najfinije što pamtim pa čak i danas se zaželim tog okusa. Mislim da će i moja djeca pamtiti okus ovih kremastih izmišljotina koje sam u spomen na taj okus nazvala princes krafne.

Ovo nisu princes krafne nego jedan od mojih kuhinjskih eksperimenata koji je ispao sasvim zanimljiv. Yorkshirske pudinge sam spomenula u postu o Thanksgiving večeri, a sve to zajedno podsjeća na Dutch Baby palačinke. Radi se o vrlo jednostavnom tijestu poput onog za palačinke koje se peće u pećnici i u pečenju se napuhne tako da ostavi šupljinu u tijestu. Šupljinu sam napunila vanili kremom od jaja. Ovo nije nikakav poseban recept, ali kad uspredim uloženo vrijeme, jeftinoću i jednostavnost pripreme ovih kolača s dobivenim rezultatom, ispada da je više nego vrijedan spomena.


Monday, December 6, 2010

Tempura od brokule i gljiva (ili drugog povrća)


Nakon što je neki dan pao prvi mraz, prijateljica me iznenadila s punom vrećom prekrasne borkule koju je morala pobrati iz svog vrta. Tempura od brokule nam je jedno od omiljenih svakodnevnih jela, a još kad je brokula ovako divna i svježa, ima li što boljeg? Brokuli sam dodala i paketić gljiva, a ovako se može pripremiti i gotovo bilo koje drugo povrće.

Tempura je japansko jelo koje se priprema tako da se komadi povrća ili plodova mora umaču u tijesto nalik tijestu za palačinke te peku u dubokom ulju. Tijesto se priprema s ledeno hladnom vodom, a ponekad i s mineralnom vodom kako bi bilo što prozračnije. Od povrća, tempura se tradicionalno priprema od paprika, tikvica, patliđana, mahuna, batata, krumpira, gljiva i shiitake gljiva te bundeva. Od plodova mora najčešći su repovi škampa, lignje, rakovi te komadi ribe. Tempura se poslužuje s raznim umacima, osobno je uvijek pripremam uz jednostavan umak od soja sosa, limuna i meda kojeg sam jednom davno pronašla u makrobiotičkoj kuharici, a ovaj put sam dodala i slatki thai umak od chilija kojeg sam prije neku večer jela u tajlandskom restoranu uz spring rolice od povrća. Za malo uobičajeniju verziju, ovo jelo bi bilo izvrsno i s tartar sosom.

Tempura je gotovo jedina iznimka kada pržim hranu. Premda je pržena, tempura je zapravo lagano jelo, nije previše masno jer se povrće odmah slaže na papirnati ubrus koji upije većinu ulja od prženja te je jelo na neki način prikladno i zimi i ljeti. Nakon doduše prilične količine ove tempure cijelo smo poslijepodne proveli u šumi i nitko nije bio gladan. Fotografije nisu bogzna što upravo zato jer smo žurili na izlet, pa moram dodati da je tempura iznimno efektno jelo. Povrće se može slagati u krugove prema vrstama, a uz umake i umakanje, te nezaoblilazne japanske štapiće, uvjerit ćete se da je ovaj obrok vrlo zabavan.

Thursday, December 2, 2010

Kasnojesenska iscjeljujuća gozba

Otkad smo u Americi, uz naše blagdane prihvatili smo ili djelomično prihvatili cijeli niz praznika koji se ovdje slave. Jedan od takvih praznika je Thanksgiving. Centralna stvar oko Thansgivinga je okupljanje šire obitelji na večeri. Budući da nitko od naše obitelji ne živi s ove strane oceana, taj dio je na žalost izostao ali to nas nije spriječilo da pripremimo prigodnu večeru. Tim više što smo svi šmrcali, bili prehlađeni i prilično bez energije. Ne znam da li nas je izliječila ova večera ili radost oko pripreme ove gozbe, ali sutradan smo se svi misteriozno probudili potpuno zdravi. Stoga sam je nazvala iscjeljujućom.

Klasična Thanksgiving večera se sastoji od pečene purice s mnogim prilozima za koje bi se reklo da odražavaju više “comfort food” nego luksuz. Tu su obavezni pire krumpir, umak od brusnica, zatim jela od batata ili bundeve, pudinzi i složenci od kruha, mahune, kesteni i sve što ima veze s jeseni. Nakon poduljeg mozganja kako da ove bakanalije učinim što zdravijima, kćer i ja smo došle do našeg jelovnika.

Marinirani, pečeni pureći zabatci
Pire krumpir s muškatnim oraščićem
Batat pečen u kori
Umak od svježih brusnica
Yorkshirski pudinzi
Zelena salata s ananasom, kandiranim đumbirom i bademima
Desert:
Čokoladni kesten cheesecake
Piće:
Bezalkoholni koktel od ananasa i brusnica

Tuesday, November 30, 2010

Čokoladni kesten cheesecake (bez pečenja)


Davno prije nego što je New York Style Chessecake u nas postao popularan, pravila sam ovaj cheesecake bez pečenja. Taj cheesecake je bezobrazno jednostavan za pripremu, a osim toga je bio obožavan od svih mojih gostiju pa je bio obavezan u svakoj prigodi. Jedina mu je mana bila što je bio dosta nizak pa sam ga za rođendanske torte čak upotrebljavala kao kremu za druge torte – toliko mi je bila ukusna ta krema koja se zapravo sastojala samo od sira i slatkog vrhnja. Kasnije je ovaj recept zasjenio čokoladni cheesecake i još neke druge torte ali ovaj cheesecake zapravo nikada nije pao u potpuni zaborav.

Nedavno sam u jednom magazinu naišla na prekrasnu troslojnu tortu od kestena. Bila je pripremljena s gustinom kojeg nisam ljubitelj pa dok sam mozgala kako bih ga mogla izbjeći pala mi je na pamet ova kombinacija. Ovo je torta bez kuhanja i pečenja, vrlo jednostavnih sastojaka s tankom bazom mrvica čokoladnih keksi, prvi sloj je krema od sira, kestena i čokolade, zatim ponovo sloj mrvica, pa krema od sira i kestena i na kraju, što drugo nego šlag. Torta je bila desert za jednu jesensku proslavu, pa sam stoga izradila prigodne čokoladne ukrase u obliku lišća. Bila sam jako zadovoljna rezultatom, torta je bila prava jesenska utjeha, vrlo kremasta i ne preslatka. O izgledu prosudite sami.

Sunday, November 28, 2010

Štrukli s gljivama


Kad sam nedavno razmišljala o prigodnim receptima za Martinje, pala mi je na pamet ova kombinacija. Znam da se štrukli mogu raditi s raznim nadljevima, od jedne gospođe iz Zagorja sam doznala da se u njihovom domačinstvu uobičajeno prave čak i s repom, ali me zapravo nijedna kombinacija osim one sa sirom nikada nije naročito privukla. Kombinacija s gljivama učinila mi se toliko logičnom da sam bila uvjerena da ću na interentu pronaći barem deset recepata za takve štrukle, ali nakon dugog googlanja „štrukli, štrukle, štruklji s gljivama“ nisam naišla na takav recept - Eureka!

Nakon početnog oduševljenja se doduše ništa nije dogodilo, jer mi se pri pomisli na stol pun razvučenog tijesta preko kuhinjskih krpi, djece uprljane tijestom i brašna po podu, dizala kosa na glavi. Tako moje štrukle nisu zamirisale ni za Martinje ni još tjedan kasnije nego tek ovaj, napokon slobodan vikend. Eh, da sam znala što propuštam...a osim toga koliko je ovo zapravo jednostavno za pripremit! Pa nije ni čudo, sigurna sam da zagorke nisu imale viška vremena pored svih poslova u polju i kući, kad su izmislile ovo izdašno jelo. Druga je stvar što se nama suvremenim ženama uglavnom smuči od same pomisli na izdradu tijesta, pa još razvlačenje...odmah se zamislim s pregačom kako se znojna satima patim u zaparenoj kuhinji umjesto da recimo uživam s dragim na kakvom koncertu ili sushi večeri.

Moji štrukli sa šampinjonima su od integralnog brašna koje im daje malo puniji okus. Iznutra su „gnjecavi“ kao pravi štrukli, a izvana fine mjestimično hrskave korice. Pretpostavljam da bi ovi štrukli bili još „autentičniji“ da su pripremljeni od zagorskih vrganja umjesto šampinjona. Ali budući da ih ovdje ne mogu nabaviti, taj ekpseriment ću prepustiti vama. Daljnje varijacije doprinosa malo osuvremenjenom hrvatskom kulinarstvu uključuju zagorsko-istarski križanac: štrukli s tartufima. Tako ja to zamišljam...

Friday, November 26, 2010

Energetske pločice od jabuke i zobi


Kad me neki dan na blogu dočekalo čak četiri nagrade, odlučila sam da se to mora proslavit nekim raskošnim receptom. Prvo što mi je palo na pamet je bila torta. No budući da će nam ovaj mjesec svima biti previše torta i slatkoga, odlučila sam vam zauzvrat pokloniti nešto drugo, nešto što je svima sigurno najviše priželjkivan poklon – energiju.

Sirova hrana nam daje energiju. Zimi patimo od pada razine energije pa trebamo česte snackove. Na žalost  snackovi su u brzini najčesće komad sira, čokolade, kruha...oni nam daju tek trenutno zadovoljstvo nakon kojeg slijedi još veći pad energije. Kupovne energetske pločice su često skupe ili pune umjetnih šećera, a neke čak i štetnih dodataka. U svakom slučaju nisu sirove. Energetske pločice od jabuka, oraha i zobenih pahuljica brzo će vam i trajno nadomjestiti energiju. Đumbir i cimet pomoći će vam u borbi protiv prehlada i gripa. Inaće volim granolu i često je pravim, međutim otkad je došla zima jede mi se nešto mekše. Zbog toga najčešće kuham tople kaše ali često nemam vremena za to, pa sam stoga izmislila ove meke pločice koje u zadnje vrijeme radim najmanje jednom tjedno i to duplu mjeru. Možete ih zamotati u voštani papir ponijeti na posao ili poslati s djecom u školu. Priprema je vrlo slična ovom receptu koji je jedan od popularnijih na mojem blogu. Jednako tako recept je bez pečenja, zapravo čak i bez kuhanja.

Osim nagrada imam još nešto za proslaviti - večeras sam imala otvorenje izložbe. Ovaj mjesec mi je zbog prirpema za nju, bio jako naporan i ove pločice su me doslovce spasile. Više o nagradama te o blogovima koje sam odlučila nagraditi pročitajte nakon recepta. Hvala Maloj kuharici, Mihaeli, Lilly i Snježi za nagrade i nadam se da će vam se recept svidjeti!

Wednesday, November 24, 2010

Juha od badema s mrkvom i curryijem


Kad bih mogla birati, moja bi se prehrana vjerovatno sastojala od bademovog mlijeka, šumskih bobica, planinskog meda i pokoje divlje žitarice..Jela bih samo organsko domaće voće i to ono autohtonih vrsta kakvo je danas gotovo izgubljeno. Često čeznem za izvornim okusima kakve je u današnjoj hrani sve teže pronaći. No vratimo se u realnost s jednom hranjivom juhicom koja doduše nije pretjerano realna za svakodnevni raspored jer sadrži bademovo mlijeko koje ćete vjerovatno trebati sami pripremiti, ali nije ni tako komplicirana. Vrlo je zdrava, ukusna i posebna, idealna recimo za neki vaš blagdanski jelovnik.

Isprobala sam barem deset različitih recepata za juhu od badema dok nisam naišla na ovaj malo drugačiji recept Andree Albin u mom omiljenom časopisu Gourmet (Veljača 2009). Ovaj časopis se na žalost prestao tiskati, valjda u sveopćem negativnom trendu da sve što je nekomercijalno i dobro mora propasti. Dok tugujem za Gourmetom povremeno se spojim na njihove web stranice i povirim u njihovu bajnu zbirku recepata, naročito kada tražim recepate za neobična jela. Veganska juha Andree Albin je krem juha od mrkve koja svoju baršunastu teksturu zahvaljuje bademovom mlijeku, a suptilno je začinjena curryijem. Recept sam malo izmjenila smanjujući udio mrkve i vode i time povećavajući udio bademovog mlijeka.

Ako pokušavate smanjiti unos životinjskih namirnica te nezdravih masnoća i proteina, uvođenje sto više vrsta orašastih plodova i sjemenki u prehranu je dobar put. Orašasti plodovi su bogat izvor proteina i zdravih masnoća, a također i vitamina, minerala te antioksidanata. S tim u vezi dobro je uvesti i mlijeka pripremljena od orašastih plodova koja zatim možete koristiti za zabijeljivanje juhica i variva, za izradu napitaka i frapea, te u kolačima. Stoga prilažem i recept za bademovo mlijeko koje je će vam trebati za ovu juhu ali i za cijeli niz gore navedenih jela, o kojima će i u budućnosti biti govora na mojem blogu. Bademi su prema nekim izvorima najhranjiviji od svih orašastih plodova, a bademovo mlijeko je tako ukusno da ćete se brzo na njega naviknuti.

Monday, November 22, 2010

Thai juha od kokosovog mlijeka s gljivama

Tajlandska juha s kokosovim mlijekom je aromatična juha s okusom limuna i svilenkastom teksturom koja se dobiva od kokosovog mlijeka koje je ujedno i jedini izvor masnoća u ovoj juhi. Uobičajeno je predjelo u Thai restoranima i općenito je vrlo tipična za tajlandsku kuhinju. Specifičan okus limuna dobiva se od limunske trave, korice limete, listova kaffir limete i tajlandskog ribljeg umaka. Moguće je da nećete uspjeti nabaviti sve začine ali navela sam i kako da ih nadomjestite, uključujući i recept za domaće kokosovo mlijeko.

Thai juha je jednostavna za pripremu, a možete biti fleksibilni i s izborom povrća i proteina. Uobičajene kombinacije su repovi škampa i gljive, zatim piletina i gljive, a osobno najčešće pripremam vegetarijansku verziju s tofuom i šampinjonima. Nakon što se upoznate sa specifičnim okusom ove juhice  vjerujem da ćete je često poželjeti, isprobati različite kombinacije te otkriti kakva vama najviše odgovara. Ova juha na mene djeluje kao lijek, a mislim da će nam svima dobro doći u vrijeme predstojećih blagdana, kao odmor od pretjeranog konzumiranja hrane i slatkiša.

Thursday, November 18, 2010

Čokoladna rolada

Prošli petak sam došla doma umorna i izgladnjela, a kako to obično biva kada nabrzinu pokušavamo nadoknaditi energiju jelo mi se nešto slatko, i kremasto, i pomalo nezdravo...nešto kao Kinder Pingui. To mi je “zlo” koje izaziva ovisnost jednom davno otkrila prijateljica i neko vrijeme nisam uspjevala izaći iz trgovine bez paketića Kinder Pinguia. Ali kako nisam sigurna da toga ovdje uopće ima za kupit, preostalo mi je jedino da zadnjim atomima snage pokušam takvo nešto pripremiti.

Zašto vam spominjem Kinder Pingui? Zato što me ova rolada svojim bojama, a kasnije i okusom, podsjetila na taj slatkiš. Naravno puno je bolja. Recept me odmah privukao svojom jednostavnošću. Sastoji se od samo nekoliko namirnica. Čokoladno tijesto s jedva primjetnim okusom kave koje se topi u ustima pripremljeno je samo od jaja, šećera i čokolade. Nema brašna. Krema je obično tučeno slatko vrhnje, a ono je ujedno i jedina masnoća u ovoj roladi. Međutim unatoč relativno maloj količini masnoća i šećera ova rolada je potpuno neodoljiva.

Recept je izašao u “Martha Stewart Living” magazinu od prošle jeseni kojega sam tako klonula listala te večeri. Budući da za Marthu radi cijela vojska talentiranih ljudi, nepotrebno je izmjenjivati njezine recepte, tako da sam se čim sam ugledala privlačnu fotografiju ove rolade i ustanovila da imam u kući sve sastojke, bacila na pripremu. Recepta sam se držala gotovo doslovno osim što sam umjesto bijelog šećera upotrijebila smeđi, a zbog djece sam upotrijebila bezkofeinsku instant mješavinu kave.

I dok sam kasno te večeri završila svoju roladu, želja za slatkim je već iščeznula tako da sam kušala tek mali okrajak prije spavanja. Mogu vam reći da mi se čini da je drugi dan bila još bolja i svi smo njome bili oduševljeni.

Tuesday, November 16, 2010

Horchata – napitak od riže i badema

Ovih dana sam zaista u gužvi ali budući da se pokazalo dosta interesa za moja homemade mlijeka požurujem s objavom ovog recepta pa nemojte zamjerit na pokojoj štamparskoj grešci. Ovo mlijeko je naime meni od svih navedenih najukusnije pa svima koji se spremaju na pripremu rižinog mlijeka preporučujem da počnete s ovim receptom!

Horchata je zajednički naziv za nekoliko vrsta napitaka nalik mlijeku pripremljenih od mljevenih badema, sjemenki sezama, riže i/ili tigernuts tj. chufas (ispričavam, se ali ovo nisam uspjela prevesti, radi se o nekim orašastim plodovima). Napitak je popularan u Španjolskoj i Meksiku ali se često može pronaći i u zemljama s jakim španjolskim utjecajem poput Kalifornije gdje sam je viđala po meksičkim restoranima. Horchata o kojoj je na ovom postu riječ pripremljena je od riže i badema te začinjena cimetom i vanilijom.

Postoje mnoge legende odakle je došao naziv Horchata, a povijest ovog napitka je prekomlicirana za ovaj post i moj ovotjedni raspored pa ću samo ukratko reći da je napitak uobičajeno ljetno osvježenje u Meksiku, gdje ga nazivaju još i Agua Fresca de Horchata.

Budući da se riža za pripremu ovog mlijeka ne kuha, trebati će vam dobar processor ili blender, a puno će vam pomoći i eletrični mlinčić za kavu. Što bolje uspijete usitniti rižu i bademe to ćete više ovog napitka dobiti. Ako volite bademovo mlijeko svidjet će vam se ovaj recept jer je bademovo mlijeko ipak preskupocijeno da bismo ga komzumirali svakodnevno. Horchata se originalno poslužuje se u visokoj čaši s ledom posuta cimetom i ukrašena koricom limete. Možda se doima neobičnom kombinacijom ali limeta zaista daje neku posebnost ovom napitku. Međutim ja je najčešće pijem ugrijanu na sobnu temperaturu i bez dodataka, kao jednostavan “doručak u čaši”.

Monday, November 15, 2010

Puding od riže sa sirupom od hibiskusovih cvjetova


Ovaj desert sam radila ljetos ali nikako da objavim recept. Zapravo, ovo je više kao neki eksperiment za koji mislim da ima potencijala da se još razvija pa ga objavljujem prije nego padne u zaborav. U nizu recepata o sojinom i rižinom mlijeku odlučila sam uklopiti ovaj po sastavu srodan recept da malo razbijem monotoniju.

Vjerovatno vam je prva asocijacija na fotografiju ovog deserta bila Panna Cotta. Svi magazini o gurmanskoj hrani puni su prelijepih fotografija panna cotte s neobičnim preljevima...a ja je ne mogu napraviti jer ne jedem želatinu. Osim što izbjegavam namirnice životinjskog porijekla, nije da imam bogzna što protiv želatine, ali dovoljno mi je samo da se prisjetim mirisa kuhanog ljepila tutkala (koje je po svom sastavu isto sto i želatina) pa da odustanem od njegove upotrebe. Premda se panna cotta može pripremiti i s makribiotičkom agar-agar algom, zasad sam svoje rješenje za panna cottu pronašla. No da ne bi bilo zabune, ovo zaista samo izgleda kao panna cotta ali je dijetalnije jer u ovom receptu nema ni slatkog vrhnja.

Ovaj puding pripremljen je s rižinim brašnom i mlijekom te uz aromu kardamoma koji olakšava probavu mlijeka te se stoga dodaje mliječnim jelima u indijskoj i ajurvedskoj prehrani. Sušeni hibiskusovi cvjetovi su posebna priča, a o njima će biti još govora u narednim receptima. Ako ih ne možete nabaviti čitave, vrijedilo bi eksperimentirati s čistim čajem hibiskusa. Hibiskusovi cvjetovi bogati su C vitaminom, a zbog njihove prirodne kiselkastosti koristi ih se za proizvodnju raznih napitaka. Cvijet je intenzivno crvene boje te se od njega dobiva prirodno bojilo za hranu. Ako ne možete nabaviti rižino brašno sameljite rižu kratkog zrna u mlinčiću za kavu dok ne dobijete fini prah.

Bez obzira na dugačak predgovor, znajte da je ovaj desert gotov „u tren oka“.

Saturday, November 13, 2010

„Instant“ čokolada u prahu

U prethodnom postu sam navela da od sojinog mlijeka možete pripremiti čokoladno mlijeko ali nisam napisala i kako ga pripremiti. Ideju za ovaj recept sam pronašla u dječjoj kuharici „Arround the World Cookbook“, Abigail Johnson Dodge. Moja kćer dijeli sa mnom strast prema hrani i kuhanju pa tako svaki naš posjet knjižnici završi s barem dvije, tri dječje kuharice. Volim ih proučiti jer sadrže recepte upravo onakve kakvi su mi potrebni – jednostavni i brzi za pripremu.

Nikada ne kupujem instant čokoladne prahove ali zimi itekako volimo popiti vruću čokoladu koju sam prije nego što sam naišla na ovaj recept, kuhala od kakao praha. Međutim ova čokolada je puno brža za pripremu, okusom je nalik na gurmanske mješavine švicarske čokolade, a možete je lako umiješati u vruće mlijeko, gotovo kao Nesquik ili Kraš-Express. Premda u originalnom receptu nema cimeta, volim ga dodati, osim što njegov topao miris jako lijepo paše uz čokoladu, cijenim i njegova ljekovita svojstva.

U nizu postova o alternativnim mliječnim napitcima, možda ćete se zapitati jesam li potpuno sišla s uma kada proizvodim čak i instant čokoladni prah ali mogli biste se iznenaditi koliko je ovaj recept jednostavan. Trebat će vam manje vremena da pripremite staklenku ovog praha nego što bi vam trebalo ga pronađete u trgovini i platite ga na blagajni. Osim što ćete ovaj proizvod platiti puno manje, ujedno ćete biti pošteđeni umjetnih zaslađivača i aroma. Osobno, bila sam iznenađena rezultatom kad sam prvi put napravila ovaj prah, a o njegovom okusu reći ću samo da ga u određene dane po skrivečki jedem na žlicu.

Thursday, November 11, 2010

Sojino mlijeko

U prošlom postu sam objavila recept za rižino gusto mlijeko s lješnjacima, a evo još jednog u nizu recepata za “alternativna” mlijeka koja ću uskoro objaviti. Bit će tu još jedno obično rižino mlijeko, zatim bademovo, kokosovo, još poneke zgodne kombinacije, te Horchata – španjolski i latino-američki napitak od riže i badema.

Sva ova mlijeka su dostupna na tržištu ali ih nije svugdje lako pronaći, često su vrlo skupa te kao što sam već ranije spomenula ponekad sadrže previše šećera, konzervanse, pa i neke štetne sastojke.

No prijeđimo na temu ovog posta, a to je obično, bazično sojino mlijeko. Sojino mlijeko sadrži približno istu količinu proteina kao i kravlje mlijeko te mnoge vitamine i minerale, naročito visoke količine E vitamina. Na zapadu ga najčešće koriste osobe koje su alergične ili imaju netoleranciju na kravlje mlijeko, vegetarijanci, ekološki osvješteni pojedinci ili pojedinci koji izbjegavaju unos namirnica životinjskog porijekla.

Sojino mlijeko je izumljeno u staroj Kini, a tradicionalno se konzumira u cijeloj Aziji. Priprema sojinog mlijeka ponešto se razlikuje u Kini i Japanu. Prilikom istraživanja podataka u vezi sojinog mlijeka naišla sam na načine kako se u pojedinim od navedenih zemalja piše sojino mlijeko, možda će i vas zanimati:
Kina: 豆漿
Japan: 豆乳
Koreja: 두유
Singapur: 豆花水

Tuesday, November 9, 2010

Rižino mlijeko s lješnjacima

Čak i ako ste opsjednuti zdravom hranom kao što sam ja, pitate se zašto biste proizvodili rižino mlijeko kada ga možete kupiti u trgovini? Za početak, budite oprezni pri nabavci sojinog i rižinog mlijeka – mnoga sadrže štetan natrij i nevjerovatno visoke količine šećera što će vam postati jasno čim prvi put napravite svoje mlijeko od integralne riže. Ovo mlijeko je blagog okusa, pa ipak dovoljno ukusno i slatko jer sam ga, premda ga svi rado pijemo, namijenila prvenstveno djeci. Mnoga djeca prolaze faze u kojima im isprobavanje novih okusa dojadi pa žele piti samo mlijeko (naročito kad su bolesni). Budući da mi je kćer alergična na mlijeko, smislila sam cijeli niz ovakvih hranjivih nadomjestaka. Recept za rijetko rižino mlijeko ću objaviti drugom prilikom, a ovo je recept za gusto mlijeko koje je više nalik jogurtu. Makrobitička krema od riže, kojoj je ovaj napitak vrlo sličan, je medicinski pripravak koji se daje bolesnicima za oporavak od bolesti, a smeđa riža sadrži sve što je vašem organizmu potrebno. Ovo mlijeko uglavnom konzumiram usput, na nogama, dok se spremam, kad dođem kući izgladnjela i trebam hitan nadomjestak energije, za brzinski doručak...svaki taj međuobrok bi inaće bio kockica čokolade ili sira, tako da se dugoročno isplati imati ovakav napitak u hladnjaku. Naročito ako uzmete u obzir vrijeme i živce koje trošite na pripemanje obroka u žurbi.

Monday, November 8, 2010

Kolač od grožđa i origana

Ispod glamuroznog naslova krije se malo manje glamurozna priča. Nedavno sam dragom spomenula da bi djeca trebala jesti više grožđa. Drugi dan se vratio kući s tri paketa grožđa koje nebismo mogli pojesti ni za tjedan dana. Valjalo je izmisliti način kako ga što prije potrošiti. A odakle origano? Jutros je pao mraz i ostavio me ožalošćenu s tri prelijepe biljke polusmrznutog origana u vrtu kojeg je također trebalo nekako iskoristiti. Već sam ranije viđala origano u slatkim receptima pa mi je ideja za ovakav jednostavan kolač odmah sjela u glavi. Ovaj spužvasti kolač od integralnog brašna posut je bobicama grožđa ali je i u tijestu upotrebljena prilična količina frapea od grožđa. Dakle ako imate višak grožđa, samo naprijed! Usput mi je palo na pamet da bi ovaj kolač zbog svoje teme bio zgodna alternativa uobičajenim receptima za skorašnje Martinje.

Saturday, November 6, 2010

Datulje punjene đumbirom i bademima

Kao desert ili kao zdravi snack punjene datulje su prava blagodat za ovo doba godine. Prema ajurvedskoj ishrani ovakva jela su idealna za hladno jesensko vrijeme. Datulje i bademi su teže probavljiva hrana te ih stoga treba kombinirati sa začinima poput đumbira. Osim toga mekana i ljepljiva tekstura datulja izvrsno se nadopunjuje s hrskavom teksturom badema, a slatkoća datulja s gorčinom đumbira u ovom receptu. Ideju za ovaj recept pronašla sam na ajurvedskim stranicama Joyful Belly. Međutim umjesto kristaliziranog đumbira iz originalnog recepta pripremila sam nešto poput džema od đumbira tako da je nadljev čvrst, a ovako punjene datulje mogu potrajati danima. Ako ste ljubitelj zdrave i ljekovite hrane, zabilježite ovaj recept kao zdraviju alternativu božićnim kolačićima. Za izradu ovih ljupkih slatkiša neće vam trebati više od 15 minuta.

Wednesday, November 3, 2010

Conchas – Meksička slatka peciva

Concha na španjolskom znači školjka po čemu su ova dekorativna peciva dobila naziv. Conchas spadaju među najproslavljenija slatka peciva, a posebni su po svojoj slatkoj ispucaloj površini u raznim bojama. Prvi put sam na recept za conchas naišla na izvrsnom blogu o kruhu Wild Yeast, a nakon što sam proučila još nekoliko recepata došla sam na ideju da ih napravim od kukuruznog brašna. Kukuruz je ionako tipičan za meksičku kuhinju. Bijelo brašno od kojega se inaće prave izbjegavam gdje god mogu, a bojala sam se da bi integralno pokvarilo njihove živahne boje. Boje koje sam upotrijebila su naravno prirodne (začini). Nadalje, poprilično sam pojednostavnila cijeli proces jer su me recepti za conchas zapravo uvijek odbijali svojom kompliciranošću. Nije ovo još uvijek baš najjednostavniji recept ali ako želite nešto doista posebno i vrijedno divljenja upustite se u avanturu.

Monday, November 1, 2010

Riblja juha s limunskom travom i kroketi od riže

Otkako je došla jesen, gotovo svaki dan kuham jela koja se jedu žlicom. Moji ručkovi su uglavnom jednostavni, kuhaju se u jednoj posudi, pa je stoga gusta juha uz jednostavan prilog poput popečaka, češta kombinacija. Riblje juhe obožavam - bilo to naša dalmatinska jednostavna riblja juha, nešto sofisticiranija francuska verzija, bijela riblja juha skandinavskog tipa ili pak tajlandska riblja juha s kokosovim mlijekom - na mene riblja juha djeluje kao lijek.

Ova juha je moja izmišljotina u kojoj ćete moći prepoznati ponešto iz svake od malo prije nevadenih juha, a posebna je po tome što poput tajlandske riblje juhe sadrži limunsku travu. Limunska trava zvana još i citronela (engl. Lemongrass) je ljekovita biljka s okusom limuna. Indijskog je porijekla, a u cijeloj Aziji se upotrebljava kao začin. Ova biljka pročišćava krv, pomaže u liječenju upala, te ima još mnogobrojna ljekovita djelovanja koja će vas dobro štititi za vrijeme nadolazeće sezone prehlada. Vrlo je ukusan začin za juhe i riblja jela, a odkad sam saznala da uklanja glavobolju i migrenu, u čaju je pijem svakog jutra.

Ova juha je začas gotova, a krokete od riže  možete pripremati i od ostataka riže, te od različitih vrsta riže - ja sam upotrijebila integralnu kako bih zajedno s ovom juhom dobila što bolje izbalansiran hranjivi obrok.

Friday, October 29, 2010

Halloween - Slatke kosti (i pokoji duh)

Ovu duhovitu ideju pronašla sam na “Martha Stewart Living Omnimedia” i nisam izmijenila gotovo ništa osim što sam se na kraju malo poigrala pa sam uz kosti napravila i nekoliko duhova. Ovo je najbolji recept za najobičnije puslice koji sam ikada isprobala, pa i vas pozivam da zaboravite sve što se dosada znali o izradi puslica i držite se doslovce ovog recepta. Dobit ćete majstorski izvedene, slastičarske puslice, savršene za izradu svih mogućih oblika koji vam padnu na pamet.

Wednesday, October 27, 2010

Whoopie pite od bundeve - Halloween

“Whoopie pie” su kolači pripremljeni od dva okrugla mekana keksa spojena slatkom kremom. Premda su popularni u cijeloj Americi, porijeklo im je New England te pensilvanijska amiška tradicija. Prema navodima nekih povijesničara, amiške žene su ove pite često pakirale muževima u lunch-pakete. Kad bi farmeri pronašli ove pite u torbi, od oduševljenja bi povikali "Whoopie!" što bi u prijevodu bilo nešto poput “Jupi”, pa ih slobodno zovite "Jupi pite". Najčešće kombinacije su tamno čokoladno tijesto s kremom od sira, a kombinacije s bundevom naročito su popularne za jesenske proslave i Halloween zbog prigodnih boja. Moj recept nudi znatno manje šećera nego što ove pite uglavnom sadrže te integralno brašno i puno, puno budeve. Za ove kolačiće trebat će vam cijela muškatna bundeva premda je količina kolača kojih ćete dobiti vrlo izdašna. Osim toga, dobar dio maslaca, jaja, slatkog vrhnja i šećera koji biste inaće konzumirali u ovakvim kolačima, zamijenjen je bundevom. Unatoč svim navedenim izmjenama moram dodati da su ovi kolači vrlo zasitni. Ako želite da vam ovi kolači ispadnu uredno, napravite ih sami - meni su pomagala djeca pa su zato ispali ovako prekrasni ♥

Monday, October 25, 2010

Halloween – Karamelizirane kokice s cimetom

Evo još jednog vrlo jednostavnog prigodnog recepta – neodoljivih slatkih grickalica s toplim okusom cimeta. Posužite ih u papirnatim košaricama za muffine, a u svaku košaricu utaknite grančicu te osmislite i izradite natpise s imenima (za dječje zabave) ili prigodnim strašnim porukama. Mali dečki će biti oduševljeni ako umjesto poruka zalijepite papirnate gusarske zastavice s lubanjama jer ove prigodne poslastice pomalo i podsjećaju na brodiće, odnosno jedrenjake.

Saturday, October 23, 2010

Brzi kukuruzni kruh (Cornbread)

Ovaj kruh sam napravila jednog dosadnog i kišnog dana, prije nekoliko mjeseci, a ukrasila sam ga paukom tek toliko da razveselim djecu. Međutim njima je to bilo toliko zabavno da sam odmah pomislila kako bi to bio dobar Halloweenski recept pa sam ga stoga spremila za ovu prigodu. Kad malo bolje pogledam i nije nešto posebno ali ovaj kruh će vam dobro doći u vašoj zbirci recepata jer je on odlično rješenje kad npr. ostanete bez kruha, ovo je naime bezkvasni kruh koji je gotov za pola sata. Cornbread, američki odnosno „južnjački“ klasik možete poslužiti uz Chilli grah ili kubansku juhu od crnog graha ili pak uz Vještičju juhu s lubanjama. Moja omiljena kombinacija je zdjelica običnog gustog jogurta uz krišku ovog toplog kruha. Ako ste ljubitelj domačeg sira i vrhnja, ovaj kruh lagane, spužvaste teksture bio bi sjajna kombinacija.

Friday, October 22, 2010

Halloween - Vještičja juha od gljiva s lubanjama

Bliži se Halloween pa ću stoga svoje „normalne“ recepte staviti na čekanje, a u ovih deset dana do Halloweena, nastojat ću podijeliti s vama neke od prigodnih recepata. Moja djeca su „objeručke“ prihvatila ovaj praznik koji se i u našim krajevima sve češće slavi i premda je cijela stvar za moje navike u početku bila malo premorbidna, ubrzo sam se i sama počela veseliti dekoriranju kuće za Halloween, a naročito pripremanju stravičnih poslastica i jela. Ova juha od gljiva s batatom je super jednostavno rješenje za početak vašeg jelovnika u najstrašnijoj noći. Sve što vam treba za izradu ovih zastrašujućih lubanja je nekoliko šampinjona, slamka i nožić, a dobro će vam doći i par ručica za pomoć – maleni će u ovome najviše uživati.

Tuesday, October 19, 2010

Čokoladni muffini s tajnim sastojkom

Zdravi i hranjivi superčokoladni muffini za koje vam neće trebati duže od pola sata, pripremljeni su s integralnim brašnom. Međutim njihov glavni sastojak je nešto što niste očekivali, a koji je to pogledajte u nastavku teksta.

Saturday, October 16, 2010

Anđeoska Pavlova s kupinama i kremom od limuna

Nedavno sam među komentarima na svom blogu otkrila iznenađenje – nagradu kojom me obradovala Lilly. Budući da je moj blog zamišljen kao zbirka recepata, odlučila sam jedan recept posvetiti Lilly i nagradi. Ostatak informacija o nagradi kao i popis blogova koje sam ja nagradila pronaći ćete na kraju teskta, a sada malo o ovoj anđeoskoj Pavlovi…
Pavlova je australski i novozelandski desert, nježna torta od sušene kreme od tučenih bjelanjaka, nadjevene jagodama i šlagom. Torta je dobila ime po ruskoj balerini Anni Pavlovoj. Varijanta Pavlove s tamnim bobicama i kremom od žumanjaka od Tonija Brogana je izašla u mom omiljenom časopisu Gourmet (Travanj 2009). Nemojte da vas odbije duljina pisanog teksta u receptu – dobar recept mora biti detaljno napisan jer jedino tako će svima zajamčiti uspjeh izrade. Recepta sam se držala gotovo doslovce osim što sam bijeli šećer zamijenila smeđim.Vizualno je ova kombinacija crnih bobica i bijelo žute podloge naprosto neodovljiva, a procjenu okusa prepustit ću vama:

Friday, October 15, 2010

Lazanje s lećom

Lazanje su vrlo često jelo na našem jelovniku, ali moja verzija lazanja je ponešto drugačija. Pravim sve vrste lazanja: s tunjevinom, gljivama, špinatom pa i s mesom kada imamo goste. Međutim umak s lećom nam se s vremenom pokazao kao najdraži. Leća je jedan od najboljih izvora željeza, a visoki sadržaj proteina u leći čini je izvrsnim nadomjeskom za meso. Čak i vizualno su jela s lećom vrlo slična jelima s mljevenom mesom, pa ako pokušavate smanjiti unos namirnica životinjskog porijekla u organizam, ovo jelo bi vam se moglo često naći na jelovniku. Ono po čemu su moje lazanje drugačije je što ne koristim Béchamel umak i što se sastoje od samo dva sloja tijesta, te mnogo ukusnog, gustog, pikantnog i ne premasnog umaka, a najbolji dio je što se ne morate svađati tko će dobiti onaj fini hrskavi dio sa sirom jer su moje lazanje posvuda takve. Dakle osnovna stvar je da nećete upotrijebiti visoku, vatrostalnu posudu nego veliki plitki pleh. Ovisi o vrsti i formatu lazanja odredite koji ćete pleh odabrati ali računajte da vam treba oko 350 g lazanja i da ne stavljate više od dva sloja tijesta. A ako želite imati više novaca u slijedećoj godini jedite ovo jelo za novogodišnju noć, kao prema talijanskom narodnom vjerovanju, vjerovatno zbog toga što leća oblikom podsjeća na novčić.


Thursday, October 14, 2010

Kruh od tikvica

Ovaj meki kruh s dodatkom zelene tikvice je izvrstan u kombinaciji s raznim paštetama i sirnim namazima te kao prilog varivima uz ručak. Kruh pripremljen prema ovim mjerama je vrlo velik, pa je idealan za veće zabave, a također ga možete ga i zamrznuti.