Indijska tandoori piletina s naan lepinjama

Premda se trudim jesti što zdravije, lagala bih kad bih rekla da baš nikada ne žudim za dobro začinjenom „junk“ hranom. Pa ako ni vi niste bezgrešni isprobajte ovu super pikantnu i ukusnu piletinu. Zapravo u ovom receptu nema ništa nezdravo pa stoga dovodi u pitanje zašto bismo se uopće trovali „junk“ hranom, kad postoje ovakva jela.

Tandoori piletina je indijsko i pakistansko jelo, koje je zbog svojeg iznimnog okusa vrlo popularno i na zapadu. Piletina je marinirana u jogurtu i mješavini začina (tzv. tandoori masala) te pečena na vrlo visokoj temperaturi u tradicionalnim zvonolikim keramičkim tzv. tandoor pećima koje dostižu temperaturu od
900 °C, pri kojoj piletina dobiva hrskavu koricu, dok je iznutra toliko mekana da se doslovce raspada. U istim pećima se peku i naan lepinje. Pretpostavljam da nemate tandoor pećnicu kod kuće pa stoga prilažem recept za pripremu u običnoj pećnici. Uz to imajte na umu da je ovako marinirana piletina idealna za roštilj pa zabilježite recept s obzirom da dolazi vrijeme roštiljanja i druženja na otvorenom.

Tornado, oluja i keksi od crnih oraha

Taman kad smo dočekali kraj zime, kod nas su naveliko počele proljetne oluje. Jučer je bila proglašena opasnost od tornada, nas je na sreću zaobišao, ali je u malo južnije od nas uništio čak devedeset domova. Prošle jeseni je i naš kvart poharala jedna jaka oluja. Porušila je mnogo drveća te napravila dosta štete. Zbog posljedica oluje smo dva dana bili bez struje. Premda živimo u urbanoj sredini, tih dana je bilo kao u neka stara vremena. Navečer bismo sjedili uz svjetlost svijeća i čitali priče. Toliko mi se bio dopao život bez struje da sam nakon toga čak razmišljala da uvedem jednu večer mjesečno bez struje (ideja na žalost nikada nije zaživjela).

Nakon oluje je nastupio kristalno vedar dan. Budući da bez struje nismo imali što raditi, odlučili smo iskoristiti dan za izlet u šumu. Pred kraj šumskog puta, na zemlji smo opazili mnoštvo nepoznatih zelenih plodova koje je potukla oluja. Nalikovali su našim orasima ali su imali vrlo intenzivan miris. Budući da orah pecan nikada nisam vidjela u prirodi, prvo sam pomislila da je to pecan. Nismo imali nikakve torbe, pa je kćer sakupla nešto plodova u moju kapu te ih ponijela kući. Po povratku kući smo uz pomoć interenta saznali da to ipak nisu bili pecani.

Držali smo ih u košarici na stolu za ukras i miris, ali kako je već nakon nekoliko dana zelena kora počela gnjiliti, izbacila sam ih pred kuću. Slijedeći put kad sam izašla iz kuće iznenadila sam se kada sam vidjela nered koji je od njih napravila vjeverica. Baš tog popodneva došli su nam u posjet prijatelji: „Gdje ste nabavili te crne orahe, upitao me prijatelj?“. Ispričala sam mu cijelu priču, a on mi je objasnio da su ovi orasi jestivi, dapaće, da su prava delikatesa i vrlo cijenjeni. Vjeverica nije luda! Odmah sam odguglala black walnuts i saznala da su ovi orasi osim toga i vrlo ljekoviti.

Zanimljivo je da na internetu nisam uspjela pronaći niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku, čak sam naišla na tvrdnju da nije jestiv, dok na engleskom premda nije uobičajen, postoje recepti za razne slastice od crnih oraha. Vidjela sam da se na hrvatskim interent forumima prodaju sadnice crnog oraha pa pretpostavljam da se orasi ipak negdje kod nas mogu nabaviti. Koža plodova crnog oraha se inaće koristi kao lijek protiv parazita.

Crni orah (Juglans nigra) je nešto tvrđi od običnog oraha i ima snažan i bogat pomalo robustni okus, možda po dimu ili vinu. U svakom slučaju miriši više kao začin nego kao orah. Zbog toga ga ne treba koristiti previše. Dosta ih je teško čistiti i nakon što sam ugostila vjevericu, uspjela sam nakon čišćenja jedva sakupiti pola šalice oraha. Sada je trebalo smisliti recept koji me neće iznevjeriti. Stoga sam se odlučila za dobro mi poznat recept za rustične kekse od oraha u kojima sam kombinirala obične i crne orahe. Keksi se tope u ustima, a zbog zaobilaženja jajeta su izuzetno su prhki premda su izrađeni s integralnim brašnom. Premda su keksi s dodatkom crnog oraha bili vrlo specifičnog okusa, meni su bili ukusni, svakako nešto što ću ponovo poželjeti. Kćer je bila oduševljena, sin je rekao da mu je to bljak i trgao je komadiće oraha van iz keksa ali ga je svejedno pojeo. Suprug je u slast pojeo i tvrdi da se sjeća tog okusa iz djetinjstva, da je nešto takvo jeo, pretpostavlja u Lici kod bake. Možda je baka imala crni orah? Bilo kako bilo nema smisla da na interentu ne postoji niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku. Pa ako ako i vi slučajno pokušavate pronaći način kako iskoristiti ovaj zamimljiv plod, evo recepta. Ako nemate ideju gdje nabaviti crne orahe, zaboravite cijelu priču i pripremite ih od običnih oraha.

„Tri u jedan“ recept za američke palačinke od integralnog brašna

Za razliku od naših palačinki ili onoga što francuzi zovu crêpe, dakle tankih i prozračnih palačinki veličine tave, američke palačinke su male i debele. Tijesto za američke palačinke je puno gušće nego za crêpe, a da bi se postigla rahlost, obično se pripremaju sa sodom bikarbonom. Zbog sode bikarbone trebaju se kombinirati s jogurtom ili sličnim kiselim mliječnim sastojcima, kao što su kiselo vrhnje ili buttermilk. Gustoća tijesta se može postići većim udjelom brašna ali će palačinke biti mnogo ukusnije, mekše, rahlije i hranjivije ako to postižemo sastojcima poput pirea od bundeve, riccote sira, krem sira, maslaca ili kiselog vrhnja. Zbog svoje debljine, ove palačinke trpe razne dodatke u tijesto, najčešće borovnice ili komadiće čokolade te suho voće. Iz istog razloga ove palačinke podnose gotovo sve vrste brašna i pahuljica od cjelovitih žitarica.

Uz malo iskustva vrlo brzo ćete se izvježbati pripremiti ove palačinke „iz ničega“, odnosno od onoga što vam se taj čas nađe pri ruci. Važno je da tijesto ne miješate previše – tako ćete dobiti rahlo tijesto. Američke palačinke se obično poslužuju s javorovim sirupom, ali i s drugim preljevima, poput čokoladnog ili karamel preljeva, meda, rižinog ili ječmenog slada te raznih voćnih sirupa. Moj omiljeni preljev je od tahinija i meda koji je vrlo hranjiv, a izvrsno se slaže s raznim voćem. Zbog brzine pripreme, ove palačinke često pripremam za doručak ili za desert, a o raznim kombinacijama bi se bez problema mogla napisati čitava kuharica. Stoga mi se i u ovom postu bilo teško odlučiti za jedan recept, pa prilažem „tri u jednom“ receptu:

1. Palačinke od integralnog brašna s preljevom od svježih brusnica i meda

2. Palačinke od integralnog brašna i borovnica s preljevom od tahinija i meda

3. Palačinke s komadićima čokolade i bananom

Premda mislim da je usporedba ovih i tankih palačinki besmislena, jer su to dva različita deserta, reći ću samo da je osnovna prednost ovih palačinki što u velikoj tavi možete peći barem 4 palačinke istovremeno, pa ćete s pečenjem biti vrlo brzo gotovi. U vrtiću moje kćeri jedna je mama s djecom pripremala palačinke, poslužite se njezinim trikom – pekla je palačinke u pekaču (naravno otklopljenom), a kako je njegova površina veća od bilo koje tave, istovremeno možete ispeći čak 10-ak palačinki te tako nahraniti poveće društvance u tren oka. Što se tiče dječjih zabava, čak i za svečanije prilike poput dječjih rođendana, s ovim palačinkicama ne možete pogriješiti.

Krafne iz pećnice

Vrijeme je poklada, i ne pada mi na pamet nikakav prigodan recept osim krafni. Međutim, krafne, a naročito kupovne, su mi oduvijek bile oličenje nezdrave hrane. Tijesto je najčešće od rafiniranog ili izbijeljenog brašna, prženo u ulju ili još vjerojatnije u starom ulju, te posuto rafiniranim šećerom i ispunjeno navodnim pekmezom koji vjerovatno voća vidio nije. Domaće krafne su naravno kvalitetnije ali su još uvijek pune praznih kalorija, premda priznajem da su jako ukusne i stvarno im je teško odoljeti.

Krafne sam prvi put pripremila prije puno godina na otoku Lastovu. Kao studentica često sam tamo ljetovala. Toliko sam bila opsjednuta ljepotama i čarolijom tog otoka da sam ponekad odlazila tamo i zimi, baš u vrijeme poklada, odnosno u veljači, za vrijeme ispitinih rokova. Na Lastovu postoji stoljećima sačuvana izvorna, pučka, višednevna, pokladna poredstava, koja je potpuno nevjerovatna i ako ikada uspijete prisustvovati ovom zanimljivom ritualu doživjet ćete zaista nešto čudesno. Otočani ovom događaju pridaju puno važnosti pa pripreme za njega traju gotovo cijelu godinu.

Samo mjesto Lastovo je bilo gotovo napušteno, bilo je to u vrijeme rata, a među malobrojnim stanovnicima živjela je tamo i jedna slavonka. Ta žena je kao prava slavonka, znala pripremati svakojake kolače i raskošne slastice. Zbog svog, u ovom području minimalističkih slastica, cijenjenog dara, bila je uposlena pri svim lokalnim svadbama i svečanostima. Gospođa mi je dala svoj recept za krafne. Premda sam i tada već bila iskusna kuharica, nisam često pravila dizana tijesta pa sam se čvrsto držala njezinog recepta. Sjećam se da sam do iznemoglosti te u nekoliko navrata miješala tijesto kuhačom, na poseban način kakvog mi je gosnođa pokazala. Krafne su ispale tako fantastične da ih se još dan danas dobro sjećam. Nadam se da ih se sjećaju i mali lastovčani ili kako sebe nazivaju lastovci kojima sam ih podijelila.

No vratimo se na ove, malo drugačije krafne. Kada bi vam netko rekao da postoje krafne koje se ne prže u ulju i još k tome sadrže integralno brašno, zvučilo bi to kao san za ljubitelje zdrave hrane. Nije ovo nikakav zdravi recept ali u vrijeme poklada, mogao bi vam dobro doći ovaj malo drugačiji recept. Ove krafne imaju jednako ukusno tijesto kao i obične, ako ne i bolje, s tim da umjesto da su pečene u ulju, peku se u pećnici, a zatim umaču u rastopljeni maslac pa potom u smeđi šećer s cimetom. Ako ništa drugo kuća vam neće smrditi po zagorenom ulju poput pečenjarnice, nego će je ispuniti divan miris cimeta. A krafne? Ukusne su, kod mene su planule, tako da sam ih jedva stigla fotografirati. Doduše pravila sam samo pola mjere baš zato jer sam sumnjala da bi se u suprotnom mogli prejesti

Inspiraciju za ove krafnice pronašla sam na blogu 101 Cookbooks ali sam promijenila dosta toga, između ostalog i oblik – nisam ih kao Heidi pravila kao američke “doughnuts” s rupicom u sredini nego kao naše domaće krafne. Malene su što pridonosi pokušaju da se njima ne prenajedamo. Najvažnijia stvar je da ove krafne ne prepećete, radje ih ostavite sirove jer će se one nastaviti peći jos koju minutu i nakon sto ih izvadite iz pećnice. Na taj način ćete dobiti meko tijesto - neodoljivo…

Baklava od ruža

Možda ste već imali prilike primijetiti, pomalo sam opsjednuta istočnjačkim slatkišima. Zavoljela sam ih u Parizu, gdje sam naravno uživajući u svoj bogatoj ponudi francuske hrane, svakodnevno posjećivala i trgovinu s Turkish delights u latinskoj četvrti. Bila sam opčinjena zanimljivošću okusa, te izgledom tih sićušnih raznobojnih delicija. Jednom nam je nam je pak prijatelj iz Sirije donijeo kutiju prelijepih baklava, kutija je bila ukrašena intarzijama, a baklave su bile aranžirane poput skupocjenih bombonjera. Bile su pripremljene od pistacija i onih kora u obliku rezanaca. Dakle to je je bilo toliko ukusno da se neda riječima opisati. Međutim tek nedavno sam ovakve slastice počela pripremati kod kuće. Počelo je prošle zime s domaćim rahat-lokumom, a zatim sam naletila na nekoliko izvrsnih kuharica od toga jedna libanonska iz koje sam isprobala nekoliko recepata poput kolačića od kurkume.

Baklava je zapravo jedina iz grupe ovakvih kolača koje pripremam već godinama , ili bolje rečeno pokušavam pripremiti. Naravno znam napraviti baklavu s kupovnim korama, to nije problem. Ali problem je kako naraviti malo zdraviju baklavu, nešto novo. U “otkrivanju tople vode” ovaj put mi je misija bila napraviti baklavu s integralnim brašnom i sa što manje šećera. Premda je baklava bez puno šećera nemoguć zadatak, često se šećer može srezati napola, a najzad i zamijeniti s medom ili zdravijim vrstama sladila. Međutim kore od integralnog brašna je obično teško razvaljati vrlo tanko pa stoga baklava bude tvrda i treba se natapati danima. Bude ona ukusna ali nije nešto što bih objavila na blogu. Eksperimentirala sam sa svim vrstama orašastih plodova uključujući i pistacije. Došla sam do svog recepta za sirup s medom koji je odličan. Nedavno sam bila na večeri Turskog prijateljstva, za desert je naravno bila baklava…i nakon toga sam se opet bacila na posao. Negdje istovremeno je kćer sasvim slučajno u knjižnici naišla na perzijsku dječju kuharicu pod nazivom “Happy Nowruz” Cooking with Children to celebrate the Persian New Year, autorice Najmieh Batmanglij. Kuharica je prepuna divnih slatkiša koji se poslužuju za ovaj praznik, od kojih smo mnoge isprobali.

Nowruz u prijevodu “Novi dan” je kako autorica navodi “naveseliji” iranski praznik. Slavi se na prvi dan proljeća (21., 22. ili 23. ožujka) kada su dan i noć iste duljine, cvijeće počinje pupati, a drveće listati. Međutim pripreme za slavlje počinju nekoliko tjedana ranije (baš u ovo vrijeme) i traju punih 13 tjedana. Nowruz je vrijeme čišćenja i obnove kuća, duha, obiteljskih veza i prijateljstva.

Između ostalog u kuharici je bio i recept za baklavu. Ova baklava se sastoji od samo dva sloja tijesta s nadljevom od badema u sredini, što sam odmah prepoznala kao potencijal za moju ideju o baklavi od integralnog brašna. Bila je puna začina, a ideja s ružinim laticama me vizualno odmah osvojila. Međutim ipak sam trebala izmjeniti brašno, smanjiti šećer, dodala sam med, lanene sjemenke, mentu, te izmjenila količinu i odabir nekih začina. Tako je nastala ova predivna baklava mirisa kardamoma, ruža i mente, koja je postala naš omiljeni obiteljski recept i tajna koju vam poklanjam za Valentinovo te da proslavite s njom dolazak proljeća. A ako ne možete nabaviti ružine latice, sjetite se ovog recepta uskoro kada procvatu prve ruže.

Torta od dunja s kardamomom i preljevom od brusnica (i malo razotkrivanja)

Sve je počelo kada se Bree iz serije „Američke kućanice“ s namjerom da utješi prijateljicu pojavila na njezinim vratima s prekrasnom tortom i kroz smješak rekla „nema tog problema kojeg ne može riješiti dobar Pineapple Upside Down Cake”. Naravno da nisam dočekala kraj serije da odem proguglati što je to Pineapple Upside Down Cake i tako sam započela ovu avanturu s „izvrnutom“ voćnom tortom s receptom s Joy of Baking. Već drugi put pripreme mi je palo na pamet da bi u ovo tijesto dobro pasalo kukuruzno brašno. Nakon toga sam isprobala recept za Upside Down Orange Polenta Cake s Gourmeta, a nakon toga Upside Down cake s brusnicama te još nekoliko puta eksperimentirala s raznovrsnim brašnima i voćem.

Nedavno sam na farmer's marketu nabavila nekoliko dunja. Znala sam da sa završetkom jeseni završava i mogućnost nabave ovog voća koje ljudi ionako jedva da koriste. Samo jedan miris dunja bacio me u prošlost, djetinjstvo koje sam provela u Zagrebu ali s vrlo čestim izletima na selo, vikendicu u Zagorju. Tamo je bilo i još uvijek stoji to drvo dunje. Drvo je maleno, više poput grma, a svake godine rađa toliko da se svo jadno savije pod težinom. Od mnogobrojnih mirisnih plodova pravili bi Quitten käse u modlicama (sir od dunja) te marmelade i kompote. Sada kada tih dunja više nemam „na bacanje“ palo mi je na pamet da bi  Upside Down Cake bio izvrstan način da se dragocijeni okus dunja na najbolji način iskoristi. Bilo ih je samo šest.

Prvi kolač sam napravila od tri dunje. Bio je ukusan i premda sam se dosjetila ubaciti u tijesto malo ribanih dunja, ipak je bio pomalo suh i nekako više posni kako to često biva s kolačima od integralnog brašna. Ostalo mi je još tri dunje. Mirišale su u sobi preko mjesec dana dok neki dan nije pala odluka: “Idem probati još usavršiti onaj kolač“. Dodala sam još jedno jaje, smanjila količinu brašna, stavila još više ribane dunje u tijesto...dodala preljev od brusnica, kardamom (u prethodnom kolaču sam se jedva odvažila dodati malo cimeta, bojala sam se začini da ne ubiju dunju)... rezutat je fantastičan! Tijesto je čvrsto ali sočno, s jakim okusom kardamoma. Dunje su pečene u karamelu i savršeno se slažu s brusnicama koje su tek lagano prokuhane u smeđem šećeru, odlično pašu uz cijeli ovaj rustični sklop i beskrajno su dekorativne. Pojela sam tri šnite u dahu. i sjela za kompjutor da recept koji inaće pišem šrakopisom u bilježnicu i koji sam toliko puta prepravljala i nadopunjavala zapišem dok mi je još svjež u glavi.

Evo, to je bilo malo mog razotkrivanja. Budući da na temu razotkrivanja „kako nastaju fotografije na našim blogovima“, koja je trenutačno aktualna među kolegama food bloggerima nemam bogzna što zanimljivog za napisati, osim da nemam studio, te da stoga svu hranu iznosim na dnevno svjetlo. Drugim riječima ispred kuće na čuđenje cijelog susjedstva, a za mnom trče djeca pa stoga ne ponekoj fotografiji vidite dječje prstiće, kosu. Za dekor uglavnom nemam vremena, sretna sam kad uopće uspijem slikati ono što skuham. Neki ljepši komad posuđa mi ne bi bio na odmet ali sretna sam i s ovim što imam, s obzirom koliko se često selimo (a to uključuje i prekooceanske selidbe s nekoliko kofera). Ono što mi definitivno nedostaje je bolja foto oprema, slikam s Olympus Evolt 500 ali mi je jedan objektiv u kvaru, a stativ i reflektori su ostali u Zagrebu pa imam prilično sužene mogućnosti (uz sve rečeno, moram dodati da sam po struci likovnjak, te da je fotografija često zauzimala važno mjesto u mom radu, tako da nisam baš ni laik).

Stoga evo u zamijenu priča o tome kako nastaju moji recepti. Budući da se cijeli život bavim kreativnim poslom, osjetljiva sam na autorski rad, kako svoj tako i tuđi, pa se uvijek trudim navesti točne izvore svojih recepata i dati kredite onima koji su ih zaslužili. Međutim što je s receptima koje smo sami izmislili? Kako dolazimo do svojih originalnih recepata koje sami potpisujemo? Neki moji recepti naravno nastaju „iz ničega“ odnosno potpuno su iz glave, dok drugi nastaju ovako. Od Bree iz Američkih kućanica do moje naopačke torte od dunja prošlo je skoro godinu dana, i barem petnaest upside down kejkova (od toga barem polovica malo slabijeg rezultata). Nadam se da će vam biti zanimljiv ovaj put od prve inspiracije preko istraživanja postojećih recepata na temu te usavršavanja istih, do krajnjeg rezultata.

Štrukli s gljivama

Kad sam nedavno razmišljala o prigodnim receptima za Martinje, pala mi je na pamet ova kombinacija. Znam da se štrukli mogu raditi s raznim nadljevima, od jedne gospođe iz Zagorja sam doznala da se u njihovom domačinstvu uobičajeno prave čak i s repom, ali me zapravo nijedna kombinacija osim one sa sirom nikada nije naročito privukla. Kombinacija s gljivama učinila mi se toliko logičnom da sam bila uvjerena da ću na interentu pronaći barem deset recepata za takve štrukle, ali nakon dugog googlanja „štrukli, štrukle, štruklji s gljivama“ nisam naišla na takav recept - Eureka!

Nakon početnog oduševljenja se doduše ništa nije dogodilo, jer mi se pri pomisli na stol pun razvučenog tijesta preko kuhinjskih krpi, djece uprljane tijestom i brašna po podu, dizala kosa na glavi. Tako moje štrukle nisu zamirisale ni za Martinje ni još tjedan kasnije nego tek ovaj, napokon slobodan vikend. Eh, da sam znala što propuštam...a osim toga koliko je ovo zapravo jednostavno za pripremit! Pa nije ni čudo, sigurna sam da zagorke nisu imale viška vremena pored svih poslova u polju i kući, kad su izmislile ovo izdašno jelo. Druga je stvar što se nama suvremenim ženama uglavnom smuči od same pomisli na izdradu tijesta, pa još razvlačenje...odmah se zamislim s pregačom kako se znojna satima patim u zaparenoj kuhinji umjesto da recimo uživam s dragim na kakvom koncertu ili sushi večeri.

Moji štrukli sa šampinjonima su od integralnog brašna koje im daje malo puniji okus. Iznutra su „gnjecavi“ kao pravi štrukli, a izvana fine mjestimično hrskave korice. Pretpostavljam da bi ovi štrukli bili još „autentičniji“ da su pripremljeni od zagorskih vrganja umjesto šampinjona. Ali budući da ih ovdje ne mogu nabaviti, taj ekpseriment ću prepustiti vama. Daljnje varijacije doprinosa malo osuvremenjenom hrvatskom kulinarstvu uključuju zagorsko-istarski križanac: štrukli s tartufima. Tako ja to zamišljam...

Kolač od grožđa i origana

Ispod glamuroznog naslova krije se malo manje glamurozna priča. Nedavno sam dragom spomenula da bi djeca trebala jesti više grožđa. Drugi dan se vratio kući s tri paketa grožđa koje nebismo mogli pojesti ni za tjedan dana. Valjalo je izmisliti način kako ga što prije potrošiti. A odakle origano? Jutros je pao mraz i ostavio me ožalošćenu s tri prelijepe biljke polusmrznutog origana u vrtu kojeg je također trebalo nekako iskoristiti. Već sam ranije viđala origano u slatkim receptima pa mi je ideja za ovakav jednostavan kolač odmah sjela u glavi. Ovaj spužvasti kolač od integralnog brašna posut je bobicama grožđa ali je i u tijestu upotrebljena prilična količina frapea od grožđa. Dakle ako imate višak grožđa, samo naprijed! Usput mi je palo na pamet da bi ovaj kolač zbog svoje teme bio zgodna alternativa uobičajenim receptima za skorašnje Martinje.

Čokoladni muffini s tajnim sastojkom

Zdravi i hranjivi superčokoladni muffini za koje vam neće trebati duže od pola sata, pripremljeni su s integralnim brašnom. Međutim njihov glavni sastojak je nešto što niste očekivali, a koji je to pogledajte u nastavku teksta.

Kruh od tikvica

Ovaj meki kruh s dodatkom zelene tikvice je izvrstan u kombinaciji s raznim paštetama i sirnim namazima te kao prilog varivima uz ručak. Kruh pripremljen prema ovim mjerama je vrlo velik, pa je idealan za veće zabave, a također ga možete ga i zamrznuti.

Čokoladni kolač s tikvicama

Kolač Zuccini bread, američki klasik, postao je popularan 60-ih godina zajedno s trendovima zdrave ishrane jer sadrži povrće, umjesto maslaca ulje, te hranjive orašaste polodove. Tikvice su relativno bezukusne ali zato čine ovaj kolač neobično sočnim. Moj recept za čokoladni Zuccini bread je s integralnim brašnom i unatoč svim sastojcima koji će vam se možda na prvi pogled činiti čudnim ovo je jedan najobičniji čokoladni kolač koji će vam dobro doći u vašoj zbirci recepata.

Francuska jesenska pita od gljiva

Ova slana pita sigurno nije među mojim najjednostavnijim receptima ali rezultat se isplati. Upustite se u ovu kreativnu pustlovinu i proslavite dolazak jeseni!

Domaći kruh

Već godinama pečem svoj kruh, te sam s vremenom usavršila najbrži i najjednostavniji način.

Svakako obratite pažnju kakvo brašno koristite. Kruh se može napraviti gotovo od bilo kojeg brašna. Ja ga pravim od integralnog pšeničnog brašna, zobenih pahuljica, raženog brašna, kukuruznog brašna, prosenog brašna ili kombinacije više njih. U kruh dodajem lanene sjemenke, masline i maslinovo ulje, ribani luk ili češnjak, ribani tartuf, svježe začinsko bilje ili pak komadiće sitno rezane crne čokolade. Kombinacija je bezbroj.

Osnovni recept za kruh:
1 kg brašna
vrećica suhog kvasca
žličica soli
jušna žlica šećera, meda ili melase
voda

Miješajte kuhačom i dolijevajte vodu dok ne dobijete tijesto koje je dovoljno vlažno da se svi sastojci mogu miješati dok ne dobijete loptu, ali nakon što promiješate kruh, trebala bi vas barem malo zaboljeti ruka.

Kad ste tijesto dobro izmješali i oblikovali ga u loptu, dobro ga posipajte brašnom te stavite u nauljen i pobrašnjen kalup za pečenje, prekrijte prozirnom plastičnom folijom i stavite u hladnjak. Hladnjak? Mislili ste da se kruh diže na toplom? Ovo je puno jednostavnije.

Ujutro će te vidjeti da kruh “kipi” iz kalupa.

Imajte na umu da se integralna brašna slabije dižu od bijeloga. Ne brinite, kruh će svejedno biti ukusan. Ujutro zagrijte pećnicu na 200 °C, i pecite. Pečenje ovisi o veličini kruha ali trebao bi dobiti lijepu smeđkastu boju, a kada ga udarate kuhačom trebao bi zvučati šuplje.

Kada ga POTPUNO ohladite, narežite ga na komade koji će vam biti dostatni za dan ili dva te ih zamrznite. Kruh izvadite iz zamrzivača večer prije konzumiranja. Tako ćete uvijek imati svježi kruh. Kruh možete raditi jednom tjedno ili čak jednom mjesečno (ako imate dovoljno veliki hladnjak), a od cijelog procesa se može napraviti zabava za cijelu obitelj!