Iskreno, nekako uvijek izbjegavam temu “meso – za ili protiv” jer znam da najčešće završi besmislenim raspravama pa čak i svađama. Zbog toga vam unaprijed želim reći da ne procjenjujem ljude na osnovu njihovih prehrambenih opredjeljenja i da imam jednako mišljenje o vama jedete li meso ili ga ne jedete. Međutim, budući da već gotovo godinu dana pišem blog o hrani, a od stotinu i pedest recepata objavila sam svega dva recepta s mesom, možda je vrijeme da vam iznesem neke od svojih stavova.
Premda se smatram ljubiteljem životinja, ne mislim da je nužno veći grijeh ubiti životinju, nego biljku (jer znamo da i biljke osjećaju) ili pak ribu ili školjku. Mislim da je stvar samo u tome da mi bolje suosjećamo sa sisavcima nego s ribama, školjkama i biljkama. Zato ne razmijem vegetarijantvo iz moralnih razloga, ukoliko dozvoljava jedenje ribe i školjki, jednako kao što ne razmijem dijete koje reklamiraju upotrebu mesa. Ne podržavam načine ishrane koji se zasnivaju na velikoj količini životinjskih proizvoda jer je dokazano da se čovjek jednako dobro može hraniti žitaricama, proteinima iz mahunarki i orašastih plodova, te voćem, povrćem i ostalim namirnicama neživotinjskog projekla. Smatram da u svemu treba biti umjeren jer kada bi svi ljudi na zemlji jeli manje količine mesa, vjerovatno ne bi bilo potrebe za njegovom masovnom proizvodnjom koja dovodi do sramotnog tretmana životinja i stanja na farmama općenito. Ne znam da li ste gledali dokumentarne filmove o uzgoju namirnica životinjskog porijekla kakve danas konzumiramo i kako na vas djeluju, ali meni je dovoljno vidjeti samo jedan takav film pa da postanem vegetarijanac. Osobno, glavni razlog zbog kojeg ne jedem meso jest što ne želim unositi u organizam antibiotike i hormone. No ne treba se zavaravati, nije zagađeno samo meso peradi i životinja s farma, npr. račići se i u Aziji uzgajaju u prljavim rijekama u koje se sipaju kanisteri antibiotika. Pa što onda uopće jesti, sigurno se pitate…
Premda ne postoji jednostavno rješenje, ovisno o tome gdje živite mislim da se mogu napraviti mudri izbori pri nabavci namirnica životinjskog porijekla. Recimo u Hrvatskoj se još uvijek mogu nabaviti kvalitetne divlje ribe, srdela je vjerovatno među najkvalitetnijom hranom koja se danas uopće može nabaviti. Također kod nas mnogi ljudi imaju vezu sa selom, gdje mogu nabaviti meso koje je uzgojeno na prirodan način te mlijeko i mliječne proizvode od zdravih krava koje žive u prirodnim uvjetima. Čini mi se da na zapadu postoji još veći izbor. Osim namirnica organskog porijekla koje je moguće nabaviti u svakom supermarketu, može se nabaviti i kosher meso koje je pripremljeno prema židovskom prehrambenim zakonima koji vam garantiraju da je meso uzgojeno bez antibiotika i hormona. Na sličan način islamski prehrambeni zakoni ne dozvoljavaju unos štetnih tvari pa postoji halal meso koje je odličan izbor. Meni je recimo trenutačno dostupno i prema cijeni najprihvatljivije amiško meso i mliječni proizvodi koji su također uzgojeni i pripremljeni prema sličnim pravilima.
Moram priznati da me osim hormona i antibiotika u mesu brine i hormon straha koji se oslobađa dok se životinje ubijaju i sve u svemu savijest mi nikako nije čista dok jedem meso pa ga radje ne jedem. Na sreću, za mesom imam rijetku potrebu jer svakodnevno jedemo proteine u obliku svih raspoloživih mahunarka i grahorica, te priličnih količina sjemenki i orašastih polodova. Sada biste nas mogli zamisliti kako po cijele dane kao ptice zobamo sjemenke, ali ne, kao što ste već možda i primjetili, jednostavno ih uvrštavam u veliki dio svojih recepata.
No vratimo se na još jedan meksički recept koji je pravi primjer dobro izbalansiranog, bogatog obroka pored kojega vam neće nedostajati meso. Budući da u blizini kuće imam dobro opskrbljenu meksičku trgovinu, skoknula sam (no dobro, ne baš skoknula…imamo novu snježnu oluju u tijeku) po tomatillo od kojeg se pravi meksička salsa verde, pa vam ovom prilikom predstavljam i ovaj zanimljiv plod, a više o njemu pročitajte nakon recepta.
Recept
Sastojci:
10-ak kukuruznih tortilja
Za nadljev:
1 veliki luk, nasjeckan na sitno
1 konzerva graha, ocijeđenog (400 g)
1 konzerva kukuruza, ocijeđenog (400g)
1 jušna žlica maslinovog ulja
½ zelene paprike, nasjeckane na sitno
1 jušna žlica gustog pirea od rajčice
2 žličice mljevenog kumina
½ žličice soli
Chili začin ili manja količina drobljene ljute papričice, prema ukusu
½ žličice origana
3 jušne žlice kiselog vrhnja
Za enchilada salsu:
1 velika rajčica, sitno nasjeckana
3 jušne žlice gustog pirea od rajčica
½ šalice vode (120 ml)
1 veliki režanj češnjaka, sitno nasjeckan
Kumin, chili, sol, prema ukusu
Za posipanje:
1 – 2 šalice topivog sira, naribanog
Svježi peršin ili cilantro (mlado lišće korijadara)
Zagrijte pećnicu na 175 C.
Premažite vatrostalnu posudu maslacem ili uljem.
U zdjelici promiješajte sve sastojke za salsu.
Da biste pripremili nadljev na ulju izdinstajte luk, pa mu dodajte papriku, grah i kukuruz. Kratko dinstajte pa dodajte pire od rajčice i začine. Odmaknite s vatre i umiješajte kiselo vrhnje.
Dno posude za pečenje posipajte s nekoliko žlica salse.
Namažite tortilje nadljevom, savijte ih kao palačinke te ih slažite gusto jednu pokraj druge u posudu za pečenje.
Rasporedite ostatak salse po tortiljama te ih posipajte sirom.
Pecite 15 – 25 minuta ili dok se sir otopi i dobije lijepu boju.
Ukrasite svježe nasjeckanim peršinom ili cilantrom i poslužite vruće uz salsu od tomatilla.
Recept
Sastojci:
3 tomatilla, srednje veličine
1 režanj češnjaka
½ šalice svježeg cilantra (mlado lišće korijandera)
Ljuta papričica
Sol prema ukusu
Tomatillo ogulite od suhe ljuske, operite te narežite što sitnije možete. Češnjak i cilantro nasjeckajte također jako sitno. Pomiješajte sve sastojke i posolite prema ukusu. Salsu upotrijebite u roku sat vremena.
- Ako kukuruzno brašno sameljete u mlinčiću za kavu dobit ćete bolji rezultat bilo da pripremate tortilje ili palačinke.
Iako nisam vegeterijanac u potpunosti podrzavam tvoju pricu.
ReplyDeleteBombardovani smo informacijama o silnim stetnim namirnicama u hrani, silnim E dodacima i poboljsavacima ukusa,a spisak namirnica u kojima se nalaze stave coveka pred dilemu sta uopste sme da konzumira.
Mislim da bi svako trebao da odgleda dokumentarce kao sto su Food inc i Meat the Truth pa da shvati kako stvari stoje.
Zaprepastila sam se pre neki dan kada sam u novinama naisla na clanak kako je covek u Nisu kupio piletinu koja svetli u mraku!? Na to sve se oglasio strucnjak koji kaze kako je to od antibiotika koje daju pilicima i koji nisu stetni po covekovo zdravlje. Stetni ili ne, ne hvala...
Empanade sam pravila jednom prilikom i nisam bila zadovoljna. Pokusacu da spremim po tvom receptu, da vidim hocu li promeniti misljenje.
Pozdrav!
Ja sam 95% vegetarijanac, ne mogu da se odreknem ribe i gotovo. Meso me odavno ne privlači. Ne zato što imam neke jake moralne razloge (inače ne bih jela ni tu ribu, što ti kažeš) jednostavno malo mi se gadi kako se meso proizvodi, jela s mesom me ne privlače, čak i kada ih foodie blogerice tako lepo pripreme i "upakuju" na fotografijama.
ReplyDeleteOvo super zvuči, mi kod kuće redovno jedemo hladne tortilje s pasuljem, salatom, salsom i creme fraiche, a rado bih i ovo spremila. Samo što taj tomatillo u Nemačkoj nikad neću naći.
Prvo o receptu. Odlično, meni ništa nakon ovog ne bi trebalo. Svi ukučani za koje se brinem bili bi oduševljeni ovakvim ručkovima, ali polovica bi otišla u šetnju i na cesti pojela kobasicu (čitaj smeće)!!! Eto, to je to.
ReplyDeleteImam vikendicu na selu, krasno i čisto okružje, Seljaci sade, tove svinje, kravice, kokice, rastu krumpiri, salata, voće... znaš šta, nikad ne bi od njih ništa uzela, na licu mjesta vidjela što sve meću na zemlju, s čime posipavaju, kako se odnose prema životinjama, užas. Vegetarijanstvo ili ne, nemam pojma, najviše me smeta ljudska pohlepa, nije ga briga za nikoga, on hoće sad imati što više, nije ga briga za nikoga, i pritom laže u lice.
Draga moja, možda živiš negdje gdje se više vodi računa tko što radi i kako sadi, gdje ima više kontrole i kad dođeš u dućan, da ti netko garantira da je to što piše istina, onda su u puno boljem položaju nego mi.
Obožavam meksičku kuhinju,i ovaj recept ću sigurno probati narednih dana:))
ReplyDeleteUživam čitati tvoje postove. Ovaj me posebno dotiče jer sam u srednjoj školi i sama bila vegeterijanka. Trajalo je to 4 godine i moji su isprva mislili da je bila samo tinejdžerska faza, ali meni je to zbilja puno značilo. Na kraju sam zbog nekih zdravstvenih problema (ne uzrokovanih mojim vegeterijatnsvom već nepravilnom prehranom) počela jesti meso, ali i dan danas ga ne jedem često. Od mesa pretežito konzumiram ribu. I moja obitelj jako pazi što kupuje, kod mene je oduvijek tako, a što se mesa tiče, kupuju od prijatelja koji imaju svoje domaće životinje i za koje znamo (na kraju krajeva, gledamo) kako se drže i hrane.
ReplyDeleteEnchillade često spremim i to baš s povrćem, svi doma to jako volimo, ali nisam nikada probala ovaj tomatillo, zvuči mi odlično. Recept super i sorry što sam se ovako raspisala :)
Ja bi volela da živim na nekom izolovanom ostrvu gde nijedan otrov ovog sveta ne može da dopre i da gajim biljke i životinje koje bi jela (u tom slučaju doduše životinje bi gajila samo da ih gledam)... a ovako... Nemam poverenja ni u šta i ni u jednu hranu ali barem mislim da imam svest o štetnosti mnogo toga pa onda neke stvari gotovo potpuno izbacujem iz ishrane, neke smanjujem i mic po mic ko zna gde će me sve to dovesti...
ReplyDeleteU svakom slučaju ova enchillada je baš po mom ukusu i ni u jednom trenutku nebi mi zafalilo meso...
Moj stariji sin i muž su pravi esojedi ali mlađi baš i nije ljubitelj mesa a ja bih mogla bez njega. Ali, nisam luda kuhati svakome posebno, meni se ne da! Nekako to prilagodim da mogu svi jesti. Ali, ove tvoje enchillade ću spremiti pa kud puklo da puklo:) Dobit ćeš povratnu informaciju:)
ReplyDeleteJa sam kao što već rekoh svejed. Volim meso i nemam moralnih dvojbi oko konzumacije istog.
ReplyDeleteU nekom idealnom svijetu, kravice bi pasle na zelenim proplancima, kokice bi nabadale zrnje po dvorištima, janjčeki bi blejali u daljini, a svinje se sretno valjale u blatu. Veseli i zadovoljni seljaci bi ih hranili kuruzom, bundevama i ostacima. Rumena seljanka bi onda pomuzla kravice i napravila svježi sir, pokupila jajčeka i spekla domaći kukuruzni kruh, usput ubrala i salaticu iz vrta.
Na ovom svijetu nas ima dovoljno i još uvijek ima i dovoljno prostora da bi takav uzgoj i način bio dovoljan za prehraniti svijet, ali onda netko ne bi stjecao enormnu dobit.
Jadno je i zastrašujuće kako su životinje namijenjene našoj prehrani tretirane, ali nisam sigurna da bi masovni prelazak na vegetarijanstvo učinio stvari boljima. Uostalom, soja je očiti primjer.
Pod krinkom namirnice koja će prehraniti svijet, sa svim svojim prerađevinama i zamjenama za sir i meso, genetski je valjda najmodificiranija biljka i osim što meni osobno nije ukusna niti u jednom pojavnom obliku, osim sosa, tjera mi više straha u kosti, nego meso. Povećanjem broja ljudi koji se hrane isključivo biljnim namirnicama, stvari bi tek izmakle kontroli, a još uvijek se ne mogu dogovoriti oko genetskog inženjeringa, škodi li i u kojoj mjeri ili ne.
Istina je da koliko god mogu meso kupujem još uvijek na selu. Ne uspijem svo, ali piletinu, patke, svinjetinu, kad god uspijem kupujem od seljaka. Međutim, niti to više nije ono što je bilo i čak i seljaci u većini slučajeva pribjegavaju prečacima jer im se za novac koji uopće mogu za meso dobiti ne isplati hraniti ga i tretirati isključivo "zdravo".
Na kraju se sve svodi na osobne procjene i odluke za ili protiv i mjeru u tome.
Ja bih se najlakše odrekla krumpira, uopće ugljikohidrata, ako bih već nečeg morala, iako što sam starija sve više sam im sklona, ali ne bih mogla bez mesa i zelenih salata.
Možda ćemo jednog dana doista kao vrsta evoluirati u biljojede, ali zasad smo još uvijek svejedi, čak nam ni očnjaci još nisu atrofirali. :)
Ovakve recepte jako volim, oni su meni odlična osnova od povrća u koju dodam meso.
Tomatillo me izvanredno mami, općenito sve te neke egzotične vrste i mislim da sam ti već rekla da sam nabavila sjeme peruanske jagode, mislim da imam i tomatillo, pa ćemo vidjeti kako će se stvari na proljeće ponašati. :)
Hvala svima na komentarima, imamo puno toga zajednickog u razmisljanjima :)
ReplyDeleteTadeja, nadam se da ce ti peruanske jagode uspjevati i da cemo moci vidjeti njihovu upotrebu na tvom blogu.
Ja sam isto svejed, a slazem se i s tim da su ljudi kao vrsta svejedi ali ja to dozivljavam na drugaciji nacin: To sto sam svejed ne znaci da moram jesti sve, nego mi ova osobina daje mogucnost da biram sto cu jest. U tom smislu mislim da je ljudska vrsta vec evoluirala, ali ne iz toga da iz mesojeda postanu biljojedi, nego u smislu da imaju mogucnost odabira, te znanje i vjestine kojima gotovo svaki organski proizvod na zemlji mogu pretvoriti u hranu.
Mozda sam preveliki optmist ali imam dojam da svijet pomalo ide u smjeru koji ce im jednog dana omoguciti zivot bez genetski modificirane biljne hrane. Trendovi sadnje voca i povrca po svim vecim americkim urbanim sredinama i na svim raspolozivim zelenim povrsinama je zaista uzeo maha. Potoji i nesto sto se naziva window farm, ljudi sade svoje povrce i voce na prozorima u svojim stanovima (www.windowfarms.org). Gledam u svojem najblizem okuzenju, a zivim u urbanoj sredini, sve vise domacinstava ima kompost u vrtu i prozivodi svoje voce i povrce. U Kaliforniji je gradic pored naseg iz komunalnog izdvajao za sadnju jednog ogromnog tzv. Jestivog parka, u koji su svi stanovnici te opcine mogli slobodno brati narance, zelje itd.
Sudeci po dokumentarcima koje gledamo, proizvodnja mesa se puno vise “muci”, osim sto je ovdje trendy imati u vrtu pcele, nisam primjetila da netko drzi kokice ili pajceke...a i ruku na srce koliko je danasnjih ljudi u stanju zaklati te zivotinje? Tako da ce taj posao vjerovatno ostati na rumenim seljacima o kakvima govoris ali mislim da oni ne mogu namiriti sulude potrebe, a jos manje pohlepu o kakvoj Dunja govori… Mnogi ekoloski problemi bi se mogli rijesiti s manjom proizvodnjom mesa. Jedini izlaz iz ove zamrsene situacije zasad je meso iz organskog uzgoja koje je toliko skupo da je na zalost dostpuno tek sacici imucnih ljudi. Zato ne razumijem zagovaranje prehrane koja se temelji na mesu, jer to implicira da bi se vecina stanovnistva trebala hraniti antibioticima, hormonima i ostalim smecem.
Sto se tice soje: sojom i njezinim preradjevinama poput tofua, se azijski svijet hrani od pamtivijeka, tofu je izmisljen prije nase ere, a posto njih ima jako puno u tom dijelu svijeta nikakvo cudo da je soja dozivjela tako nesretnu masovnu proizvodnju. No to ne umanjuje njezinu vrijednost, naravno pod uvijetom da koristimo organski uzgojenu soju. Ali cak i organski uzgojena soja i njezini proizvodi su puno jeftiniji, i sto je jos vaznije manje pogubni za ekologiju nego meso. No tofu je uostalom tek mala kapljica u moru namirnica kojima mozemo zamijeniti meso.
Ja se raspisala, a spojila sam se iz drugog razloga – da zbog tebe zakacim recept za onu tempuru s kokosom za pohanje banana…pa provjeri uskoro :)
Prvo moram komentirati tomatillo koji mi je sad prvi na listi namirnica koje nekako moram nabaviti. Nažalost kod nas ga nema, makar ga ja nisam vidjela nigdje, a nedvano sam kupila jednu prekrasnu meksičku kuharicu i sad mi je nužno potreban da bi isprobala pokoji recept. Uz tomatillo me muči i nedostatak raznih čili papričica ali njih nekako lakše zamjenim feferonima i peperoncinima. :)
ReplyDeleteŠto se prehrambenih navika tiče ja sam svejed, a uglavnom pazim da jedemo raznoliko i pazim na podrijetlo namirnica. Kako sam odrasla na dalmatinskoj kužini kod nas se meso jelo tek jednom tjedno, i za blagdane tako da sam naviknuta na malo mesa i zapravo mogla bi živjeti bez njega. Međutim moja jača polovica je veliki mesojed, kako njega ne bi zakidala meso pripremam svaki dan i iskreno da ti kažem baš osjetim kako mi često ne paše. Tako kad imam vremena kuham dva ručka ili jedem samo prilog.
pročitala sam još prije par dana i evo sad napokon komentiram.
ReplyDeleteKao prvo, recept mi se jako sviđa. Jela sam već enchilade, no s mesom. Jako fino! Sviđa mi se i ova vegetarijanska verzija.
Kod mojih roditelja se jelo meso praktički svaki dan, i izgleda da sam jedva čekala da postanem "šef u kuhinji" pa da ukinem tu "obavezu". Na sreću mm se jede meso kao i meni-jako rijetko. Jednostavno me ne privlači njegovo nepoznato porijeklo, a ponekad i oblik. Rijetko kad uživam u njemu, vjerojatno zbog sveg umjetnog u njemu. Ono čega bih se najviše htjela rješiti i za što mislim da ima najviše antibiotika je mlijeko, no baš mi i ne ide..
S obzirom da biljke nemaju živčani sustav, ne znam do koje mjere one zapravo "osjećaju"...
ReplyDeleteInače, osobno smatram da problem kod jedenja mesa nije toliko onaj moralne prirode, premda za neke pojedince može biti. Veći je problem što ovakav današnji uzgoj životinja direktno ugrožava čovjekovo zdravlje (prevelika upotreba antibiotika dovodi i do pojave superbakterija zbog čega je, kako je nedavno pisala Maryn McKenna, dodatno zabrinjavajuće što sporo i nikako otkrivamo nove antibiotike), i što je u samoj svojoj osnovi proizvodnja mesa u ovolikim količinama koje konzumiramo krajnje ekološki neodrživa. Ona zahtjeva više zemlje, vode, energije, uzgajanje biljaka za prehranjivanje životinja umjesto ljudi, sječu šuma za širenje farmi itd, što su sve resursi koji se rapidno smanjuju...
Inače, tek sad sam otkrila tvoj blog, malo browsam, ovo je zapravo prvi post na kojem sam se baš zaustavila, ali sviđa mi se sve što sam usput vidjela. A zaustavila sam se ovdje zapravo ne zbog teksta u samom postu, koji jest zanimljiv, već zbog tomatilla. Ovo je prvi put da čujem za tu biljčicu. :D
ReplyDelete