„Tassajara Zen Mountain Center“ je budistički samostan smješten u divljini blizu San Francisca. Između ostalog poznat je i po svojoj zdravoj gurmanskoj kuhinji. Nedavno je objavljena kuharica „Tassajara Cookbook“ Karle Oliveira s onim dijelom tassajarske kuhinje koja je najpopularnija - receptima za obroke „s nogu“, lunch pakete i piknike u kojima posjetitelji Tassajare uživaju dok istražuju njezinu bajkovitu prirodu i uživaju u meditaciji. Nasuprot uobičajenim predrasudama o izbijeljenim zubima i tijelima dovedenim do savršenstva plastičnim operacijama, Kalifornija je u poslijednje vrijeme nevjerovatno prirodna, prosvijetljena i „green“.
Nedavno sam tamo provela godinu dana i najviše mi nedostaju upravo stavovi oko hrane, svijest o recikliranju i „održivosti“. Osim što je tamo zdravu hranu jednostavno nabaviti jer niću cijeli lanci trgovina koji prodaju hranu lokalnih uzgajivača te time podržavaju organski uzgoj, naročito su me se dojmili trendovi zdrave prehrane po vrtićima i školama. No, da sad ne upadnem u raspravu iznošenjem stavova o hrani, samo ću prevesti izreku s naslovnice ove kuharice koja mi se svidjela: „Kada kuhate ne radite samo na hrani, radite i na sebi, radite i na drugima“.
Ovi keksi su nalik uobičajenim veganskim zobenim keksima, međutim osim što ne sadrže ni jaja, ni mliječne proizvode, obiluju mnoštvom začina između ostalog i paprom. Keksi su vrlo izdašni i budući da su prave energetske bombice, odličan su doručak s nogu ili dodatak lunch paketu. Isprobala sam više recepata za kekse u kojima se jaja i masnoće zamjenjuju bananom ali ovaj mi je daleko naukusniji. Mislim da ih od ostatka „zdravih“ keksi izdvaja velika količina začina i dodatak tamne čokolade, premda samo ½ šalice na ovu inaće dosta veliku količinu keksa. Vrlo su jednostavni za pripremu, a od navedene količine ćete dobiti popriličnu količinu keksa.
Ovi „paprenjaci“ kod mene već postaju rutina – kada djeca zaspu i nakon moje večernje joge, opustim se uz jedan ovaj keks i šalicu ajurvedskog čaja*. Umislila sam si da će ovoliko začina otjerati sve viruse i zasad stvar funkcionira. Pokušajte i vi!
Recept:
Sastojci:
Koristite se šalicom od 240 ml
3 šalice zobenih pahuljica
1 šalica integralnog brašna
½ žličice soli
1 žličica soda bikarbone
1 žličica mljevenog cimeta
1 žličica ribnog muškatnog oraščića
1 žličica đumbira u prahu
1/2 žličice kumina u prahu
1/4 žličice papra
¼ žlicice mljevenog kardamoma (moj dodatak)
Prstohvat mljevene kajenske papričice
1 banana, samljevena u procesoru ili sjeckalici
24 posluživanja Stevie* (ili ½ šalice smeđeg šećera ili drugog zaslađivača)
2 jušne žlice biljnog ulja (maslinovog, kokosovog ili suncokretovog)
Do 1 šalica sojinog mlijeka (može i rižino ili kokosovo)
1 žličica jabučnog octa
¾ šalice grožđica
½ šalice sitno narezane tamne čokolade
Zagrijte pećnicu na 190 C.
U velikoj posudi pomiješajte suhe sastojke. U posebnoj posudi pomiješajte sve mokre sastojke i polovicu mlijeka te ih dodajte suhim sastojcima i promiješajte tek toliko da se sastojci spoje. Ako je potrebno dodajte ostatak mlijeka ali pazite da smejsa bude previse tekuća*.
Velikom žlicom vadite hrpice tijesta malo veće od oraha te pecite 12 minuta. U originalnom receptu stoji da se, ako želimo mekše kekse, peku 8 – 10 minuta, a za tvrđe kekse 16 – 20 minuta, međutim meni najviše pašu pečeni 15 minuta. Osušite kekse na rešetki te ih pohraniti u kutije.
*Meni su keksi prvi put ispali premekani, pretpostavljam da je banana bila jako velika. Zato sam dodala da se mlijeko dodaje postepeno, samo onoliko koliko je potrebno da se smjesa formira u tijesto.
*Koristila sam steviu u prahu koja dolazi u ambalaži sa aplikatorom. Jedno posluživanje je jednako 1 maloj žličici šećera. Stoga sam jednostavnom računicom došla do toga da budući da je recept tražio pola šalice šećera (120 ml) da bih ga nadomjestila steviom trebam upotrijebiti 24 posluživanja stevie (1 žličica = 5 ml, pola šalice = 120 ml, 120 : 5 = 24). Ovisno o vrsti stevie koju vi koristite (u suhom ili tekućem obliku) trebat ćete vidjeti kako je upotrijebiti. Ako prvi put koristite steviu imajte na umu da je 30 puta slađa od šećera te ju je u ovom receptu dobro otopiti u mlijeku kako biste bili sigurni da će se ravnomjerno rasporediti po tijestu. Budući da tijesto nema jaja, osjećajte se slobodni kušati tijesto i zaslađivati ga postepeno kako biste spriječili pretjerivanje sa sladom.
* Recept sam dosta izmjenila jer sam kekse napravila nekoliko puta, pa je navedeni recept s mojim izmjenama. Šećer sam zamijenila steviom pa će kao takav recept biti zanimljiv onima koji pokušavaju smanjiti unos šećera. Međutim osobe s dijabetesom trebaju biti na oprezu jer keksi sadrže grožđice i čokoladu koji su isto slatki - najbolje da se posavjetujete s liječnikom.
Ajurvedski čaj Green Chai Tea možete jednostavno pripremiti kod kuće tako da kombinirate zeleni i crni čaj te im dodate đumbir, klinčiće, cimet i kardamom. Detaljan recept možete proučiti na jednom od mojih omiljenih blogova ajurvedskom blogu Fran's House of Ayurveda s koje sam isprobala mnoge recepte. Blog na žalost već dugo ne objavljuje nove postove, ali ima iscrpnu zbirku ajurvedskih recepata koji će vam biti dostatni za mnoge mjesece proučavanja ajurvedske ishrane ukoliko ste zainteresirani.
Za čaj prije spavanja umjesto zelenog i crnog čaja upotrebljavam matičnjak ili neki drugi biljni umirujući čaj.
Odličan recept i post, sve pohvale!!!
ReplyDeleteVeliki pozdrav s mora.
Mislim da bi mi se svideli :)
ReplyDeleteSviđa mi se tvoje spominjanje budističkog manastira nadomak San Francisca, a sigurna sam da će mi se svidjeti i keksići! I zaista je krasna ta izreka: „Kada kuhate ne radite samo na hrani, radite i na sebi, radite i na drugima“. čista istina!
ReplyDeleteHvala za recept Ajurvedskog čaja "Green Chai Tea"!
Mi smo udaljeni nekoliko svetlosnih godina od mogućnosti zdrave ishrane, mislim na zdravu ishranu koja potiče od nezagaženih reka, pašnjaka, stoke koja nije špricana hormonima, kokicama koje nisu na koncentratima, salate koja nije prskana...Nekada smo živeli tako, i eto sve to tako brzo zaboravili i potrčali za boljim životom. Pa ovde su se nekada flaše od ulja i Kole, kao i piva vraćale u prodavnicu. Kako smo bili zeleni. Mi smo imali radne akcije u školi skupljanja papira po zgradi. Svi smo nosili cegere i pletene korpe i gde smo sad. Zakon nam treba da se vratimo tamo gde smo bili. A o hrani i da ne govorim. Jedino se da verovati ako zaista znaš nekog ko je uzgajao ili pravio tu hranu. DOpadaju mi se ovi keksi, a posebno ovaj biber.
ReplyDeleteSpremam si ja umisliti i to jako brzo, sutra moji odlaze na izlet i baš mi treba nešto ovako kad imam dan za sebe bez kuhanja i pospremanja. Ne mislim na pospremanje stana nego tijela. Ima nekih kupovnih "lakih" keksića, ali me ne zadovoljavaju ni po okusu, niti mi je mozak dobio što mu treba. Od njih se osjećam prazno. A što se tiče stevije, ona mi je uvijek dobrodošla, makar nisam neki ljubitelj slatkog.
ReplyDeleteSa svakim tvojim postom naucim nesto novo, cak, u poslednje vreme, pocinjem razmisljati i o malo zdravijem nacinu ishrane :)
ReplyDeleteKeksici zvuce jako fino!
Ajmo redom! :)
ReplyDeleteStevia. Pijem je u kavi i zelenom čaju kojeg pijemo već godinama. Unatrag koju godinu je suprug počeo raditi sirup koji onda razrijedimo vodom, pa stoje samo dvije staklene boce od litre u hladnjaku, jedna sa sirupom, druga sa napravljenim čajem, za razliku od nekadašnjih plastičnih tri od dvije i pol litre napravljenog čaja. Budući to sad već stvarno traje dugi niz godina i zeleni čaj je zapravo jedina tekućina koju ja pijem, kad se oduzme kava bez koje ne mogu i vino jednom tjedno, kroz sve te godine se mijenjao i način. Od samog početka ga radimo bez šećera, ali su u početku bili zaslađivači umjetni. Onda smo prvo prestali koristiti one koji sadrže aspartam, da bismo čim se u Hrvatskoj pojavila stevia prešli na nju. Ista stvar je bila i sa bocama. Brzo smo prešli na skladištenje u staklenim bocama zbog taloženja i otpuštanja štetnih sastojaka sa plastičnih kod pranja. Ali, neću se složiti s tobom, a koristim steviu već godinama i u kavi i u zelenom čaju, da se ona ne osjeti. Ona ima jednako specifičan tek, kao i umjetni zaslađivači. I obzirom da već gotovo dvadeset godina kavu i sve druge napitke ne pijem sa šećerom, ja sam na taj tek naučila, smeta mi i nije mi dobar pravi šećer u kavi više, ali nisam sigurna da bi mi se svidio tek stevie u kolačima. Moram priznati da je za određeni tipove kolača rafinirani šećer ipak nužnost, ako želiš dobiti autetntičan okus.
Ovi kolačići su ipak druga stvar i dozvoljavam da se njihov sastav, pogotovo zbog čokolade i žitarica doista slaže sa steviom i moram probati jer me baš zanima.
Dalje, a govorim samo u svoje ime, ja jednostavno ne mogu utažiti glad slatkim. I svaki put kad mi netko ponudi kao opciju za gablec i utaživanje gladi ovakvu ili sličnu grickalicu, ja bih ga najradije ugrizla. Ništa slatko meni ne može utažiti glad ako sam doista gladna. Samo će me razjariti.
Možda ja doista time dobijem energiju, ali bogami dobijem i rupu na želucu i hoću rikati koliko me zgrabi glad. Daj mi samo komadić ičega što nije slatko i preživjeti ću, ali slatko, čokolada ili voće, pojest ću i tebe. :)
A nasmijala sam se i yogi. Ide moja Najbolja na yogu i nagovara i mene. Pred par godina sam ja nju na fit box nagovarala, nije upalilo, sad ona pokušava mene na yogu.
I nedavno opet. I velim ja njoj da kaj joj je, da nek si proba zamisliti taj sat yoge i mene tamo.
Malo je zastala, OK. dobro, imaš pravo, nije baš najbolja ideja, ti bi upropastila čovjeku sat. :)
Hvala za recept,odličan je!
ReplyDeleteHvala svima na komentarima, drago mi je da vam se svidja recept i post.
ReplyDeleteJelena, mudro zboris, slazem se u svemu sto si napisala.
Tadeja, kuhanje sa steviom nije jednostavno i treba puno mozganja oko toga, a na zalost i pokoji neuspjeh. Ja se s tim trenutno bavim, a hvala bogu nisam jedina na svijetu (ima recepata za kolace sa steviom koliko volis) i jako me veseli svaki dobar rezultat, a jos vise kad ga mogu podijeliti s drugima.
Ove kekse sam konkretno napravila 3 x sa smedjim secerom, medom i melasom, pa zatim 2 x sa steviom i s njom su mi cak i bolji.
U naslovu recepta i u prvoj recenici stoji da su keksi veganski i da ce biti interesantni onima koji izbjegavaju secer - ja sam svoj trud ulozila i podijelila ga na blogu, ne pada mi napamet nekoga nagovarati na kekse, pa tako ni tebe. Isto kao sto bi bilo besmisleno da ti mene nagovaras da radim kolace s bijelim secerom kad ga ja vec preko 10 godina gotovo uopce ne koristim, kao ni ostale rafinirane i procesuirane proizvode, osim sto me od njih zaboli me trbuh, nije mi ni ukusno, covjek se jednostavno odvikne od tih okusa s vremenom ako ih ne koristi. No boze moj, ukusi se razlikuju :)- ujedno odgovor na komentar u vezi yoge.
Kod nas npr. stevia ne prolazi ni u cajevima, ni u limunadi, ni kavi, ni vrucoj cokoladi. Svi imamo dosta istancan okus, pa nam smeta onaj postefekt skupljanja usta kod stevie. Jedini napitak u kojem je zasad koristim je napitak od svjezeg djumbira (s mog bloga) koji je sam po sebi toliko jak da nakon njega skoro bljujes vatru ionako :) pa nemas vremena za postefekt.
Za razliku od napitaka, u kolacima i sl. sam steviu vec na desetke puta vrlo uspjesno uklopila. O njima ce biti rijeci na nekim mojim buducim psotovima. Medjutim steviu ne koristim ni priblizno puno kao ti, a niti ne planiram sve secere zamijeniti njom. Vec godinama koristim razlicita prirodna sladila s kojima sam zadovoljna, stevia je samo jedno od njih.
Baš volim tvoje postove! Prvo - uvijek naučim nešto novo o čemu do tad nisam imala pojma :)), drugo - uvijek odem s nekim dobrim i zdravim receptom i treće - ovdje sve tako dobro izgleda! :)) Steviu nisam još probala, makar već neko vrijeme razmišljam o tome da si nabavim biljčicu! Blog ću svakako pogledat, receptić zapisati, a tebi poslati pusu! :))
ReplyDeleteMa kakvo crno nagovaranje :)
ReplyDeleteNiti meni pada na pamet ikog na išta nagovarati, niti se mene može nagovoriti ako neću.
To sam se ja samo u sitne noćne sate raspričala o svojim iskustvima, a poanta je bila baš ovo što si i ti rekla, koliko ljudi, toliko ukusa.
Na napitke sam naučila i ne volim ih više sa šećerom, osim ponekad kad sam bolesna jako zaslađen kakao ( mislim da je to nešto u glavi i vezano s djetinjstvom ;), ali kolače pak, eto volim sa rafiniranim šećerom, mada su mi ponekad, a opet sve ovisi o raspoloženju baš po guštu svi ti neki integralni, sa medom ili smeđim šećerom.
Zbog istančanog okusa, za koji ćemo i mi ustvrditi da ga imamo :), sam se baš i začudila kad si rekla da ne osjetiš steviu,jer je ona doista specifično (pre)slatka.
Da rezimiramo, ja sam nedvojbeno svejed, ovisno samo jel' me uhvatiš prije, za vrijeme ili nakon zimskog sna! ;)))
Jako mi se sviđaju ovakvi postovi i priče sa zapada koje nam donosiš uz recept. Baš sam uživala u čitanju, a recept me baš zaintrigirao. Iako i ja kod kolača zapravo preferiram one "nezdrave" volim sve isprobati tako da ću i ovima dati šansu. :)
ReplyDeleteLilly, javi mi ako nabavis biljcicu da razmjenjujemo iskusta :)Ali znas da ne moras imati biljku i da njezin koncentrat mozes kupiti u trgovinama zdrave hrane - samo spominjem za svaki slucaj.
ReplyDeleteTadeja, slazem se sa svim sto si napisala, odnosno razumjem.
Andrea, hvala ti na komentaru. Htjela sam samo dodati da ja ove kekse ne bih bas svrstala pod kolace jer ih ne jedem kao desert. Oni vise spadaju u kategoriju muesli-granola-enegretske plocice i kao sto sam i napisala, predvidjeni su za dorucak ili dodatak lunch paketu, zbog lakog pakiranja piknicicma.
Ako pogledas sastojke, oni su zdraviji nego najzdraviji kupovnih muesli i keksi dakle nemoj ocekivati puno vise od toga.
Da ne bi bilo zabune Andrea i Tadeja, ja ovim receptom ne umanjujem vrijednost socnog, kremastog, masnog i slatkog kolaca :) ali izmedju te "krajnosti" i krajnosti izgladnjivanja i odricanja od slatkog, postoje mnoge podnijanse. Te nijanse mogu biti i ukusne i zabavne, a sto je najvaznije hranjive. Povrh svega takve kombinacije nas ne dovode nas do nikakvih krajnosti. Nadam se da cete se sloziti :)
Nisam sklona niti jednoj dijeti koja zabranjuje slatko. Puno sam vise sklona ajurvedskom tumacenju stvari, a to je da su nam potrebni svi ti okusi, a sto se tice slatkog, ako ga sebi uskrcujemo to ce dovesti do samo jos vece i neprirodnije zelje za njim. Stoga, ako si priustimo slatko na "pametne" i prirodnije nacine, imat cemo manje potrebe za prejedanjem i nezdravim slatkim stvarima, a u nasem organizmu zavladat ce ugodna ravnoteza koja ce dovesti do umjerenosti u jelu. Jer svaka neprirodna potreba za odredjenom skupinom namirnica i okusa je zapravo znak poremecaja u organizmu. Kad hrane pokusavam imati na umu dvije rijeci: umjerenost i ravnoteza.
Divan blog, prvi put sam ovdje i svidio mi se na prvi pogled! Svaka čast!
ReplyDeleteZnam da bi mi se jako dopali ovi keksici.
ReplyDeleteImas kod mene na blogu simbolicnu nagradicu pa svrati da je preuzmes :)
Da mi je nesto slatko, hvala ti na komentaru, idem ja sad tebi u posjetu :)
ReplyDeleteTaci, vec sam ti se htjela javiti privatno, na zalost ne mogu vidjeti tvoj blog, imam nekakve zastite koje se cudno ponasaju pa svako toliko neke blogove ne mogu otvoriti. No onda iz cistog mira to prestane pa se nadam cu te uskoro moci posjetiti. Trenutno ne mogu otvoriti tvoj i Ebba's cuisine, a jedno vrijeme nisam mogla LadyA. Javit cu ti kad to sredim, najljespa ti hvala na nagradi, veselim se. Pozdrav
jako mi se sviđaju ovi keksići. da su mi barem sad na dohvat ruke.
ReplyDeleteSteviu još nisam koristila, a rado bi ju koristila ovako u slatkom, prvenstveno zato što je zdrav nadomjestak za šećer. "Pravu" kavu i čaj ne zaslađujem već par godina, i sad kad probam zašećereno, totalno mi je užaš :)
Ti si meni super! Tvoji recepti, tvoj način razmišljanja, života, ma super!!!
ReplyDelete