Punjeni štapići stabljikastog celera

No dobro, dobro znam da sam uranila s ovim osvježavajućim proljetnim receptima ali pustite me da se barem pretvaram da je zatoplilo...

Stabljikasti celer ili američki celer je povrće nešto blažeg okusa od korjenastog, bijelog celera na kojeg smo u našim krajevima navikli. Iako se stabljikasti celer već godinama može nabaviti na tržnicama nisam primjetila da je u nas nije naročito popularan. Premda se po aromi ne može usporediti s korjenastim celerom, ovo povrće je izvrsno u salatama, nekim azijskim jelima gdje se traži hrskavost, juhama, te u zelenim sokovima i frapeima. Moj omiljeni način su ovi kanapei koje naročito vole maleni gurmani. Celer se nareže na štapiće dužine 10-ak cm te se napuni namazima. Najčešće ga punim humusom, te garniram grožđicama, a od mliječnih nadljeva izdvojila bih Tassajarski nadljev od krem sira, naranče i oraha, garniran suhim brusnicama.

Hrskavost i svježina celera nasuprot kremastoj teksturi ovog blagog nadljeva uz slatko-kiselo gorki okus brusnica čini ove štapiće posebno ukusnima. Stabljike celera imaju prirodnu slanost pa se izvrsno slažu sa slatkasim namirnicama. Osim toga su vrlo dekorativne pa su pogodne za kanapee, te za snackove i zakuske na dječjim rođendanima.

Meksička čokoladna torta

Ovaj recept nema nikakve veze s dobom godine niti s prigodama, priredila sam ga kao poklon za domaćine nedavne novogodišnje zabave. U nizu meskičkih recepata koji su bili prihvaćeni s dosta zanimanja, dobro bi došao i jedan meksički desert. Premda se meksičke čokolade razlikuju, tipična meksička čokolada je pripremljena s cimetom, zbog čega je, pretpostavljam, ovaj kolač nazvan meksičkim. Recept sam pronašla u kuharici „Tassajara Dinner&Desserts“, Dale and Melissa Kent. Ispekla sam ga u obliku kuglofa i prelila čokoladnim ganachemo. Ukrasila sam ga ušećerenim cvjetovima jorgovana. Svidjela mi se ova simbolika: pupoljci pastelnih nježnih boja „posađeni“ u čokoladni ganache su djelovali kao cvijeće koje raste iz zemlje, simbol novog početka, nove godine. Sredinu kuglofa sam napunila tučenim slatkim vrhnjem koje se uvijek odlično slaže uz ovakva bogata tamno čokoladna tijesta.

Kad govorimo o čokoladnom „spužvastom“ tijestu, u životu sam naišla na nekoliko savršenih recepata. Ono što im je svima zajedničko jest dodatak vruće vode u tijesto. Jedan je recept za ganache tortu, drugi za običan čokoladni kolač, a ovo je već treći recept „na isti kalup“ ali to mu niti najmanje ne umanjuje vrijednost. Teško mi je reći koje mi je tijesto od ova tri najbolje, ali ako bih baš morala odlučiti bilo bi to baš ovo, zbog dodatka cimeta. Bit će vam od koristi imati ga u zbirci recepata, a možete od njega napraviti kuglof, kore za tortu, običan kolač ili muffine. Razlikovat će se jedino vrijeme pečenja. Stoga ako tražite taj savršeni, jednostavni univerzalni recept za čokoladno tijesto, zajedno s uputama kako da vam ono ispadne besprijekorno, ovo bi moglo biti baš to što tražite.

Časopis Repete br. 2

Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da u kulinarskom časopisu Repete br. 2 pored mnogih inspirativnih recepata i fotografija koje su pripremile naše talentirane i poduzetne blogerice, možete pronaći i moje recepte za dva doručka koja će vam dati krila :)

                                                    Energetske pločice od jabuke i zobi:

                                                  Loptice od jabuka i zobenih pahuljica:

Više o časopisu potražite na Repete.hr i facebook stranicama.

Najava ranog proljeća uz kanapé rolice s lososom

Jutros kad sam vodila kćer u školu sa svih strana su se slijevale grupice vesele djece koja su najavljivala rani dolazak proljeća. Kako svizac Punxsutawney Phil živi u našoj blizini djeca s uzbuđenjem čekaju njegova predviđanja, a budući da jutros nije vidio svoju sjenu, možemo očekivati rani dolazak proljeća! To znači da je moje vrijeme “prislinog” boravka u kući uz neprestano nakuhavanje i pečenje kolača na izmaku, pa stoga s moje strane možete očekivati nešto manje zimskih recepata te nešto više svježih, brzih i laganijih recepata poput ovih dekorativnih rolica.

Da biste ih pripremili trebat ćete napraviti palačinke od špinata i nadjenuti ih jednostavnim namazom od lososa i krem sira. Idealni su za zakuske ili predjelo, ali mogu poslužiti i kao lagani ručak ili večera. Zbog lakog pakiranja pogodni su za lunch pakete i piknike. Ruzičasta boja lososa vrlo je efektna u kontrastu sa zelenom bojom palačinki.

Neki dan sam u smočnici otkrila nekoliko konzervi lososa. Ne znam koristite li losos iz konzerve ali ja baš nisam navikla. Konzerve srdela često koristim ali losos mi je draži svjež ili dimljen pa nisam znala što bih s njim. Na interentu sam naišla na recept za namaz od lososa Davida Lebovitza te na jedan recept s konzerviranim lososom od Dorie Greenspan. Ako se još niste susreli s njezinim radom, svakako je posjetite. Dorie je vrlo značajna figura u kulinarskom svijetu, izdala je čak 9 kuharica, piše za Bon Appetit magazin, a nazivaju je kulinarskim guruom. Pa kako ni ona inaće ne koristi losos iz konzerve, to mi poslužilo kao dobra garancija da je on ipak jestiv. No na kraju je sve spomenuto poslužilo tek kao inspiracija, a kombinacija lososa, krem sira i vlasca ili mladog luka je tako uobičajena da vam to vjerovatno i neće biti nešto novo. Oprostit ćete mi ali u mojoj kuhinji sve mora biti maksimalno pojednostavljeno jer sve što kuham izvodim dok me dvoje malenih vuku za suknju i dok usput preslagujem veš ili radim nešto treće, pa ako vi imate više vremena evo linka na Davidov namaz od lososa koji je sigurno puno ukusniji od mojeg, a koji bi također izvrsno pasao u ovim palačinkama.

Kad sam napokon pronašla rješenje za svoje konzerve lososa, dočekao me novi izazov, nisam ga imala s čim poslužiti jer sam ostala bez kruha...i tako sam smislila ove zelene palačinke - dokaz da  „nije svako zlo za zlo“ - da nisam ostala bez kruha, ne bih nikada došla do ovog zanimljivog recepta.