Monday, January 31, 2011

Rožata od kokosa s karamelom od đumbira


Ne znam volite li rožatu ali meni je u sjećanju ostao okus rožate koju sam prvi put jela u Dubrovniku – ugodan ali vrlo sit i neobično jak okus po jajima. Kasnije sam više puta po restoranima jela stvarno izvrsnih rožata, a ponekad bih je spremila i kod kuće, naročito ukoliko bih imala domaća jaja. Ne znam volite li je samu ili u kombinaciji s voćem ali ja je zbog intenzivnog okusa po jajima najčešće garniram nekim voćem i šlagom, a ako vam zatreba ideja, od svojih uspješnijih kombinacija izdvojila bih rožatu sa šlagom i slatkim od ruže.

Rožata, Crème caramel, Caramel custard ili Flan, su različiti nazivi za isti desert koji se sastoji od jednostavne smjese jaja i mlijeka pečenih u vodenoj kupelji. Tekuća smjesa jaja i mlijeka se pri pečenju pretvara u pudingasti, drhtavi desert s tankim slojem karamela na vrhu. Ako umjesto mlijeka upotrijebite kokosovo mlijeko, dobit ćete rožatu prekrasne kremaste teksture, a kokos će osim toga dati jednu blagu mirisnu notu koja će nadvladati okus jaja. Taman kad mi je ova kombinacija pala na pamet, naišla sam na dva recepta koji su me inspirirali i putem kojih sam došla do ove božanstvene rožate. Jedan je indijski koji je uključivao i pasiranu bananu, a drugi za Coconut custard s kineskim voćem litchi, iz više puta spominjane Tassajarine kuharice. Kasnije sam pronašla da je Crème caramel s kokosovim mlijekom tajlandska kombinacija, a u vijetnamskoj kuhinji se ovaj desert zove Banh gan.

No da se vratim na recept koji vam predstavljam. Budući da sam osim kokosovog mlijeka upotrijebila i kokosovo brašno ono se nekom čudnom kemijom diglo na površinu tako da kada izvrnete rožatu dobijete tanku bazu kokosa (lijepo se vidi na fotografiji) koja pomalo podsjeća na hrskavu bazu cheesecakea i svakako daje ovoj rožati jednu novu dimenziju. U karamel sam dodala đumbir koji se izvrsno slaže s kokosom i zbog koje se okus udaljava još korak dalje od okusa jaja. Toliko sam bila zadovolja ovim desertom, a svi koji su ga isprobali oduševljeni, da sam ga na blogu uvrstila među svoje najbolje recepte pa ako vam to daje neku garanciju isprobajte i vi.

Saturday, January 29, 2011

Batat u šlafroku od kokosa ili pohane banane na tajlandski način


U naslovu sam spomenula šlafrok jer ovaj prženi desert podsjeća na “jabuke u šlafroku” kakve su pravile naše mame. Umjesto u tijestu za palačinke, voće je prženo u tijestu od kokosa i rižinog brašna. Kada je Andrea s bloga Voće i povrće objavila recept za Pohane banane na kineski način sjetila sam se ovog tajlandskog recepta. Kad sam prvi put pripremila ovakve banane, dodala sam kako je u receptu bilo predloženo i batat, a kako mi je ostalo malo tijesta umočila sam i nekoliko jabuka. Možda ne biste pogodili ali prvo se pojeo batat koji nam je na ovakav način bio pravo iznenadjenje, pa ga takvog ponekad pripremim u ovoj kombinaciji s cimetom . Kako se meni, kao i mnogima od vas, od Andreinih fotografija odmah otvori apetit, a pored toga me Tadeja s bloga T and T kitchen pitala recept za ovu vrstu tijesta, neki dan sam ih napravila ponovo, kako bih zapisala za vas recept.

Osim što ima drugačiju aromu, tempura od kokosa i rižinog brašna, vrlo je čvrsta i hrskava. Recept je jednostavan – pomiješate obično, rižino i kokosovo brašno u istom omjeru, dodate malo soli i šećera te miješate s vodom dok ne dobijete tijesto malo gušće od onog za palačinke. Umačete batat, banane ili jabuke u tijesto i pečete u dubokom ulju. Osim što ulje mora biti jako vruće, treba ga biti puno – paradoksalno što je više ulja, to će vaši šlafroci biti manje masni. Šlafroci posluženi sa sladoledom su samo još jedna od ideja…

Wednesday, January 26, 2011

Enchiladas s grahom i kukuruzom i zelena salsa od tomatilla


Za razliku od empanada za koje sam nedavno s vama podijelila recept, a koje nisu osobito popularne u našim krajevima, za enchiladas ćete na hrvatskom pronaći više recepata naročito s mesom, pa odmah upozoravam da je ovaj, kao i većina recepata na mom blogu, bezmesni. Zašto je tome tako objasnit ću vam u nastavku teksta.

Iskreno, nekako uvijek izbjegavam temu “meso – za ili protiv” jer znam da najčešće završi besmislenim raspravama pa čak i svađama. Zbog toga vam unaprijed želim reći da ne procjenjujem ljude na osnovu njihovih prehrambenih opredjeljenja i da imam jednako mišljenje o vama jedete li meso ili ga ne jedete. Međutim, budući da već gotovo godinu dana pišem blog o hrani, a od stotinu i pedest recepata objavila sam svega dva recepta s mesom, možda je vrijeme da vam iznesem neke od svojih stavova.

Premda se smatram ljubiteljem životinja, ne mislim da je nužno veći grijeh ubiti životinju, nego biljku (jer znamo da i biljke osjećaju) ili pak ribu ili školjku. Mislim da je stvar samo u tome da mi bolje suosjećamo sa sisavcima nego s ribama, školjkama i biljkama. Zato ne razmijem vegetarijantvo iz moralnih razloga, ukoliko dozvoljava jedenje ribe i školjki, jednako kao što ne razmijem dijete koje reklamiraju upotrebu mesa. Ne podržavam načine ishrane koji se zasnivaju na velikoj količini životinjskih proizvoda jer je dokazano da se čovjek jednako dobro može hraniti žitaricama, proteinima iz mahunarki i orašastih plodova, te voćem, povrćem i ostalim namirnicama neživotinjskog projekla. Smatram da u svemu treba biti umjeren jer kada bi svi ljudi na zemlji jeli manje količine mesa, vjerovatno ne bi bilo potrebe za njegovom masovnom proizvodnjom koja dovodi do sramotnog tretmana životinja i stanja na farmama općenito. Ne znam da li ste gledali dokumentarne filmove o uzgoju namirnica životinjskog porijekla kakve danas konzumiramo i kako na vas djeluju, ali meni je dovoljno vidjeti samo jedan takav film pa da postanem vegetarijanac. Osobno, glavni razlog zbog kojeg ne jedem meso jest što ne želim unositi u organizam antibiotike i hormone. No ne treba se zavaravati, nije zagađeno samo meso peradi i životinja s farma, npr. račići se i u Aziji uzgajaju u prljavim rijekama u koje se sipaju kanisteri antibiotika. Pa što onda uopće jesti, sigurno se pitate…

Premda ne postoji jednostavno rješenje, ovisno o tome gdje živite mislim da se mogu napraviti mudri izbori pri nabavci namirnica životinjskog porijekla. Recimo u Hrvatskoj se još uvijek mogu nabaviti kvalitetne divlje ribe, srdela je vjerovatno među najkvalitetnijom hranom koja se danas uopće može nabaviti. Također kod nas mnogi ljudi imaju vezu sa selom, gdje mogu nabaviti meso koje je uzgojeno na prirodan način te mlijeko i mliječne proizvode od zdravih krava koje žive u prirodnim uvjetima. Čini mi se da na zapadu postoji još veći izbor. Osim namirnica organskog porijekla koje je moguće nabaviti u svakom supermarketu, može se nabaviti i kosher meso koje je pripremljeno prema židovskom prehrambenim zakonima koji vam garantiraju da je meso uzgojeno bez antibiotika i hormona. Na sličan način islamski prehrambeni zakoni ne dozvoljavaju unos štetnih tvari pa postoji halal meso koje je odličan izbor. Meni je recimo trenutačno dostupno i prema cijeni najprihvatljivije amiško meso i mliječni proizvodi koji su također uzgojeni i pripremljeni prema sličnim pravilima.

Moram priznati da me osim hormona i antibiotika u mesu brine i hormon straha koji se oslobađa dok se životinje ubijaju i sve u svemu savijest mi nikako nije čista dok jedem meso pa ga radje ne jedem. Na sreću, za mesom imam rijetku potrebu jer svakodnevno jedemo proteine u obliku svih raspoloživih mahunarka i grahorica, te priličnih količina sjemenki i orašastih polodova. Sada biste nas mogli zamisliti kako po cijele dane kao ptice zobamo sjemenke, ali ne, kao što ste već možda i primjetili, jednostavno ih uvrštavam u veliki dio svojih recepata.

No vratimo se na još jedan meksički recept koji je pravi primjer dobro izbalansiranog, bogatog obroka pored kojega vam neće nedostajati meso. Budući da u blizini kuće imam dobro opskrbljenu meksičku trgovinu, skoknula sam (no dobro, ne baš skoknula…imamo novu snježnu oluju u tijeku) po tomatillo od kojeg se pravi meksička salsa verde, pa vam ovom prilikom predstavljam i ovaj zanimljiv plod, a više o njemu pročitajte nakon recepta.
Enchilade su pripremljene od kukuruznih tortilja koje možete kupiti ili pripremiti sami, punjene su nadljevom od graha i kukuruza, prelivene salsom od rajčice, posute sirom te zapečene. Poslužila sam ih sa salsom od tomatilla, koji je vjerovatno jedina namirnica u ovom receptu koju nemate u kući pa nemojte odustati jer enchilade možete poslužiti i uz salsu od obične rajčice ili pak uz vašu omiljenu salatu. Nakon recepta vam nudim i zgodan trik ako ne možete nabaviti tortilje, a nemate vremena upuštati se u izradu domaćih.

Monday, January 24, 2011

Tropski kolačići od ananasa i kokosa i maštanje o ljetu


Možda biste pomislili da sam prilagodljiva raznim klimama budući da sam živjela na raznim stranama svijeta, međutim situacija je upravo obrnuta. Što se više selim i što sam starija, to moj organizam manje tolerira promjene. Ja sam vam klasičan metereopat. Premda su mi svi ekstremni vremenski uvjeti teško podnošljivi, najviše me iscrpljuju nagle promjene temperature. Pa ipak ovaj put se nebih žalila da temperatura naglo skoči na recimo ugodnih 18 °C.

Ne znam kakvo je vrijeme kod vas, ali mi smo već mjesecima zameteni visokim snijegom, temperature su minus 20 °C, s krovova kuća vise prijeteće sige, a nisu rijetka jutra kada jedva uspjevamo izaći iz kuće. Neki dan nam se cijela ulica pretovrila u jedno veliko klizalište. Premda su neka jutra doslovno čarobna, na primjer kad je sunčano i sniježi pa se dobiva dojam kao da s neba pada svjetlucava vilinska prašina, a zimski krajolik je bez dvojbe vizualno privlačan, hladnoća i pretjerani boravak u kući me pomalo bacaju u depresiju pa čeznem za Dalmacijom, Kalifornijom i svim toplim krajevima na svijetu.

S čežnjom pregledavam fotografije od prošlog ljeta, pa zatim od proljeća pokušavajući po odjeći predvidjeti kad će napokon zatopliti. Uvjerena sam kada bi se temperatura popela samo malo iznad nule, svi bi moji problem bili rješeni. Na internetu tražim prosječne temperature u narednim mjesecima za ovaj dio zemlje. Kad vidim da nas ni idući mjesec ne čeka puno bolje, od očaja se bacam se na izradu vjerovatno već dvadesetog recepta s kokosom u ovom mjesecu. U bajnoj Tassajarinoj kuharici koju sam već više puta spominjala, u predgovoru receptu stoji kako je druga najbolja stvar osim sjediti ispod palme na plaži, ovaj kolač, pa ne mogu odoliti…i znajte da nisu puno pretjerali. Na trenutak sam se ugrijala uz ove tropske kolačiće žarko žute boje, pa možda i vama pomognu da lakše dočekate toplije dane.

Za razliku od mene, moja djeca su vrlo proaktivna. I njima je dakako dosta zime pa su si obukli badekostime, izvukli iz ormara ručnike za plažu, iskopali od nekuda maske i peraje i eno ih u dnevnoj sobi pored kamina, razvukli dekice po podu i sunčaju se (kćer sa sunčanim naočalama, a sin sa disalicom). Premda izgledaju vrlo uvjerljivo, prezimogrozna sam da bih im se pridružila, pa sam se radje ugrijala pokraj pećnice uz pripremu ovih kolačića. Nemam nikakve zamjerke osim što mi je žao da nisam odmah išla s duplom mjerom.

Ako ste slučajno isprobali moj Bizcocho Dominicano - Ananas tortu s Kariba ovaj kolač bi vas mogao podsjetiti na njega ali jednostavniji je za pripremu. Komadići ananasa se naziru u tijestu i daju mu lijepu žarku boju, izrazitu sočnost i gotovo ljepljivu teksturu kojoj je teško odoljeti.