Tuesday, February 22, 2011

Aubergine, Sweet and Green - Prvi rođendan, čokoladni tartufi bez laktoze i malo razotkrivanja


Danas je točno godinu dana otkad sam na ovom blogu objavila prvi recept - za čokoladne tartufe. Za svoj pretprošli rođendan na osobnoj Facebook stranici postavila sam za čestitare fotografiju čokoladnih tartufa. Zbunila me količina komentara, a uslijedili su i upiti za recept. Kada sam krenula pisati recept, shvatila sam da tartufe radim na barem pet različitih načina, te da za neke od njih već godinama usavršavam recept. Pomislila sam kako kuhanju pridajem previše važnosti da bi ono ostalo samo na nivou hobija ili usputne aktivnosti i tako sam započela pisati ovaj blog. Pisanje bloga o kuhanju se uvelike razlikuje od mog pravog posla, te sam stoga odlučila koristiti pseudonim - ime mi je Sweet, a prezime Green. U pseudonimu, kao i u samom nazivu bloga sadržane su neke od glavnih ideja ovog bloga. Aubergine na francuskom znači patlidžan, delikatesno povrće koje osim što asocira na istočnjačku kuhinju s kojom često koketiram, označava meni omiljenu tamno ljuibičastu boju, koja je za mene simbol ljepote i sofisticiranosti kakvu bih željela podariti i hrani koju pripremam. Sweet i Green sadrže dvije suporotnosti, slatko i zdravo, koje prema uobičajenim vjerovanjima jedna isključuju drugu, ali na ovom blogu to pokušavam pomiriti jer vjerujem da, kao što kažu ajurvedska učenja, da su nam potrebni svi ovi okusi, te da odricanje od njih dovodi do samo još veće i neuravnoteženije potrebe za njima.

Nemam nikakvu formalnu naobrazbu iz kulinarstva, po struci sam kiparica ili pobliže magistar likovnih umjetnosti. Možda će vam biti zanimljivo da sam blog mjesecima pisala gotovo u tajnosti. Formu bloga već odavno dobro poznajem, jer imam i dva umjetnička bloga, a budući da sam imala potrebu nekako svrstati papirnatu salatu svojih recepata koja se godinama gužvala po ladicama, blog mi se činio kao idealan medij za organizirati recepte, fotografije i razmišljanja o hrani. Ne očekujući neku povratnu informaciju, mjesecima se nisam povezivala s ostalim blogerima (iskreno, nisam bila niti svjesna koliko blogova o kuhanju postoji). Nakon nekoliko mjeseci pisanja, blogerica Lilly me „razotkrila“ i poslala mi nagradu. Tako je započelo moje druženje s blogerima. Najljepše se zahvaljujem svima koji su mi pružili lijepe riječi podrške – baviti se stvarima koje odudaraju od uobičajenih trendova, pisati blog o hrani koja nije posve uobičajena, ponekad je izuzetno naporan i nestimulativan zadatak. U međuvremenu sam upoznala mnoge divne blogove, te zavoljela blogersku komunikaciju. Pored recepata, počela sam pisati i karakteristično blogerske postove prožete pričama iz privatnog života. Zahvaljujem se svima koji pronalaze vremena za komentirati moje priče te recepte koji im se sviđaju ili su ih isprobali.

Ovdje ćete pronaći recepte koji su rezultat mog dugogodišnjeg eksperimentiranja u kuhinji. Ako bih to eksperimentiranje morala svesti na jednu rečenicu ona bi glasila: kako kuhati što zdravije bez žrtvovanja okusa i izgleda hrane. Smatram da je izgled hrane jako važan jer u hrani ne uživamo samo nepcima nego i svim svojim ostalim osjetilima. U odličnom priručniku „101 Things I Learned (TM) in Culinary School” (“101 stvar koju sam naučio u kuharskoj školi”) autora Louisa Eguarasa, stoji zanimljivo promatranje da prije nego hrana uđe u našu usnu šupljinu, prosuđujemo je i vizualno - kakve je boje, oblika, te kako je aranžirana. Zatim je prosuđujemo osjetilom mirisa, a pored toga i osjetilom sluha. Na kraju važnu ulogu igra i osjetilo dodira - da li je hrana meka ili tvrda, hladna ili vruća, te kakve je teksture. Neke studije tvrde da su sve ove faze vrlo važne te da što je hrana privlačnijeg izgleda, to tijelo apsorbira više hranjivih sastojaka iz nje! Sve ovo bi moglo implicirati da uživanjem u hrani na pravi način zapravo potićemo zdrave prehrambene navike, te tako možda i spriječavamo pretilost.

Pomalo sam opsjednuta zdravom prehranom ali sam istovremeno preveliki gurman i avanturist da bih odbacila cijeli niz namirnica i jela kakvih nam život nudi. Kroz svoje iskustvo naučila sam da na sreću jedno ne isključuje drugo. Ne sjećam se točno kada sam počela kuhati ali bilo je to još u ranoj dječjoj dobi. Cijeli život sam nekako srasla s kuhanjem, a jedino vrijeme u životu kad nisam kuhala jest kad sam prohodala s budućim suprugom – nisam mu ništa skuhala puna tri mjeseca i time sam se osigurala da nije sa mnom samo zbog kuhanja. Jer ljudi vole jesti ono što skuham. Ja pak volim kuhati, a bome i jesti, što se doduše po mojoj vanjštini ne može odmah zaključiti jer prema tabelama idealne težine zapravo prije spadam među pothranjene. Budući da nisam uvijek uživala u idealnoj težini, dapače, imala sam problema s pretjeranom težinom, uvjerena sam da je ovako zahvaljujući dobro izbalansiranoj prehrani kakvu upražnjavam već preko deset godina i kakvu vam na ovom blogu nudim. Pored recepata prilagođenih zdravoj prehrani u mojoj zbirci recepata pronaći ćete i mnoge internacionalne utjecaje.

Prvi susret s internacionalnom kuhinjom dogodio mi se u Londonu (ako izuzmem činjenicu da mi je teta japanka i da sam ljetujući s njom kao dijete, upoznala japansku kuhinju). Iz Londona pamtim nepoznate mirise koji su se isparavali iz restorana i posjete trgovinama s prehrambenim proizvodima u „China Town“-u u kojima sam se osjećala kao Alisa u zemlji čudesa. Zatim studijski boravak u Parizu. Skrušeno priznajem da sam gotovo jednako vremena posvetila Louvreu i Musee d'Art Moderne (zbog čega sam i došla u Pariz na studijsko putovanje) kao i obilaženju šarenih Pariških tržnica i mirisnih patiserija. Tijekom sručnog usavršavanja u Škotskoj zavoljela sam britancima omiljenu indijsku kuhinju, zatim tajlandsku i kinesku, te tradicionalnu škotsku kuhinju. Kad sam postala majka, grozničavo sam proučavala ljestvice dohrane za bebe i čitala kuharice za djecu. Zbog alergičnog djeteta morala sam voditi posebnu brigu o prehrani, a kako smo u raznim fazama života svi imali problema s alergijama, zapravo sam cijelu obitelj stavila na poseban način prehrane koji je umjesto izbacivanja određenih namirnica, nastojao uvoditi namirnice koje podižu razinu imuniteta što se duguročno pokazalo ispravnim – više nitko od nas nema problema s alergijama. Istovremeno sam kao trudnica i majka u težnji za što zdravijim stilom života, upoznala načela makrobiotičke i ajurvedske prehrane. Zatim odlazak u Ameriku i najraznolikiji utjecaji. Sve ćete to pronaći u mojim receptima. Život u Kaliforniji dao je osobit pečat svemu što sam dotad naučila – pored mješavine raznih internacionalnih utjecaja, bili su tu jaki utjecaji jogijske i ajurvedske prehrane te novih „zelenih“ trendova, uz najšarolikiji izbor namirnica kojeg se može zamisliti.

Potom sam se jedne lijepe zime našla u Pennsylvaniji. Imala sam ugodnu kuhinju i kuću koju je trebalo zagrijati. Bila je naime jedna od najhladnijih zima koje sam ikada doživjela i općenito jedna od najsnježnijih na ovom području. Prisiljena na produljeni boravak u kući, kuhala sam više nego ikada. Odatle i moja fotografija profila, u snijegu, snimljena nakon velike snježne oluje, upravo na dan kada sam odlučila početi pisati ovaj blog (vrlo je zanimljivo da je noćas, nakon što je već gotovo došlo proljeće, ovdje ponovo bila snježna oluja). Bio je to moj kreativni odušak i jedan od „identitetskih izleta“ - kako drugačije objasniti zašto se nagrađivana profesionalka s obečavajućom karijerom počinje baviti kuhanjem? Moram ovdje napomenuti da kuhanje među likovnjacima i nije neka novost – budući da je kuhanje vrlo kreativna aktivnost, mnogi moji kolege su izvrsni kuhari što najbolje dokazuje umjetnica i blogerica Dunja.

Dok ovo pišem, dogurala sam do 161 recepta i 41,997 ukupnih posjeta blogu. Zahvaljujući ovom blogu moji recepti se od nedavno pojavljuju i u časopisu Repete. Ne znam do kad ću se ovim baviti jer uskoro kad mi oboje djece krene u školu i ja ću se punom parom otisnuti natrag u umjetničke vode pa možda više neću imati vremena za ovakav blog. Ali jedno je sigurno - uvijek ću kuhati.

Sweet Green

PS. Ako ste pročitali ovaj kilometarski post do kraja hvala vam na poklonjenoj pažnji i strpljenju. Evo i jednog recepta za malo drugačije čokoladne tartufe.

Veganski čokoladni tartufi s medom od kestena (bez čokolade)

Ove kuglice samo izgledaju kao čokoladni tartufi ali su izdašnije i hranjivije od čokoladnih tartufa. Pripremljene su s indijskim oraščićima (ili orasima), kakaom i brašnom od zobenih pahuljica, a aromu im daju gorki med od kestena, vanilija i cimet. Već dosta dugo eksperimentiram sa sirovom hranom pa tako i sa sirovim desertima, pa čak i sirovim keksima. Smisao ovakvog načina ishrane je da se namirnice ne obrađuju termički već se eventualno suše u dehidratorima ili pak na zraku. Moje recepte za sirove doručke koji su između ostalog izašli u časopisu Repete ste možda već isprobali, a evo i jedan desert. Ovi tartufi imaju okus gorke čokolade, minimalno su zaslađeni i vrlo zadovoljavajući čokoljupcima, naročito ljubiteljima tamne čokolade.

Recept


Sastojci:
2 šalice zobenih pahuljica samljevenih u fino brašno (480 ml)
2 šalice indijskih oraščića ili oraha, fino mljevenih (480 ml)
1 šalica kakaoa (240 ml)
Prstohvat soli
½ šalice meda od kestena (120 ml)
2 žličice ekstrakta vanilije
1 žličica cimeta


U procesoru ili mlinčiću za kavu sameljite zobene pahuljice dok ne dobijete vrlo fino brašno.
U procesoru sameljite indijske orašćiće ili orahe što sitinije, dok se ulje ne počne odvajati od oraha. Zatim primješajte zobeno brašno. Dodajte kakao, cimet i sol te još jednom upalite procesor dok se svi sastojci ne pomiješaju. Što sitinje uspijete samljeti sastojke, to će tartufi biti ukusniji. Prelijte smjesu medom i vanilijom te ponovo u nekoliko navrata izmješajte, povremeno stružući smjesu sa stijenki posude od procesora, dok ne dobijete vrlo jednoličnu, čvrstu smjesu koja će se početi formirati u kuglu. Isključite procesor iz struje i odmah od smjese oblikujte kuglice veličine zalogaja. Smjesa će se vrlo lako oblikovati jer će biti pomalo masna od ulja koje će se izdvojiti iz oraha, no ne trebate je oblikovati previše uredno. Kuglice ovlaš uvaljajte u kakao tek toliko da se ne lijepe. Spremite ih u kutije te odijelite redove voštanim papirom.

Umjesto meda od kestena možete isprobati i druge aromatične medove poput dalmatinskog meda od ljekovite kadulje.







27 comments:

  1. Sa zadovoljstvom sam pročitala ovaj post. Moram priznati da su mi vrlo zanimljivi tvoji recepti i voljela b ih kada bih se ja mogla prebaciti na tvoj način prehrane. Teško, jer imam mm teškog ziheraša, neskolonog drugačijim okusima osim onih koje ga je majka naučila i uz to vrlo podozrivog što se tiče moga bloganja i sl.
    Ali, već sam isprobala nekoliko tvojih recepata, moji dečki i ja smo zadovoljni a posebno nas se dojmila enchiladas s grahom i kukuruzom. Nismo odavno tako dobro jeli jelo bez mesa a da smo bili siti:)
    I kada djeca pođu u školu toplo se nadam da ćeš naći malo vremna za ovaj blog!
    I još nešto: Sretan rođendan ovome blogu! Tartufi su odlični!

    ReplyDelete
  2. Srecan blogorodjendan:)

    Nadam se da tvoja aktivnost na blogu nece prestati, jer tvoj blog je jedno malo drugacije i specificno mesto na koje cesto svratim.
    Iako neke recepte tesko da mogu isprobati, jer dosta namirnica koje koristis mi ovde,nazalost, nemamo ipak je lepo procitati i videti nesto drugacije, a i nauciti nesto novo.

    Pozdrav!

    ReplyDelete
  3. S užitkom sam pročitala čitav tvoj post. Recept je odličan i svaka čast na nastojanjima da u kuhanju spojiš naoko nespojivo. Ja sam mišljenja da ti to itekako dobro ide i pristaje! :) Samo tako nastavi, ja te sa velikim zadovoljstvom pratim.
    Vidi se da si osoba koja je vidjela i doživjela mnogo toga. Ja se iskreno nadam da nećeš zamrznuti ovaj blog kada krenu obaveze, već samo prorijediti pisanje. :)
    ps. na mom blogu te čeka nagradica

    ReplyDelete
  4. Jako lijep post, uživala sam čitajući ga. Volim svratiti na tvoj blog jer me dočeka uvijek nešto novo i zanimljivo. Inače obožavam blogove čija je tematika vezana uz hranu, kuhinju... i sama volim kuhati,papati...
    Želim ti još puno lijepih postova i zanimljivih recepata, a tvoji to zasigurno jesu.
    Lijep pozdrav.

    ReplyDelete
  5. Srecan prvi rodjendan :) Zelim ti jos mnogo, mnogo ovako finih recepata i interesantnih, poucnih pricica. I ja sam jedna od onih koji vole svratiti u ovaj tvoj kutak i, kao sto sam u nekom od postova rekla, sa svakim tvojim postom nesto novo naucim. Zato se nadam da ces uspeti, makar s vremena na vreme, svracati ovamo i kad krenu brojnije obaveze ;)

    Moram prokomentarisati tvoju fotku na profilu... sve do danas sam bila ubedjena da je slikana medju talasima :) Doduse, nikada je nisam detaljno prostudirala, ali na prvi pogled mogla sam se zakleti da su u pitanju talasi. Sad, kad si mi skrenula paznju, lepo vidim sneg :)))

    Odlicni tartufi!
    Pozdrav

    ReplyDelete
  6. Volim i one gljivaste i čokoladaste tartufe. Kako volim uvijek da je nešto original, nekako me ne privlače zamjene, jer ako se netko hrani ovako ili onako, zašto stalno traži zamjenu? Da pojasnim, nisu mi jasne vege "šunke" ili kolači bez ičega. No, u svakom slučaju, krasno je kada čovjek može biti kreativan na različite načine. Kuhanje je nešto iskonsko i najčešće pruža veliki užitak. Iako, ovih dana (ma mjeseci) najradije bih da ne moram ništa kuhati. Ništa pisati, biti na nekoj toploj i tihoj plaži na kraju svijeta.

    ReplyDelete
  7. Srecan blogorodjendan i od mene.....

    Bas lep post, zanimljiv i dinamican....kao i tvoja kuhinja! Tartufi bas izgledaju fino i pitam se kakvog su li ukausa...


    Pozdrav

    ReplyDelete
  8. Kao prvo draga Slatkice, sretan prvi rođendanj tvom blogu, a tebi čestitke. Znam da pisanje i uređivanje bloga traži vrijeme kojeg nikad nemamo dovoljno, pa ga krademo, ja ga kradem od noći. Rijetko kroz dan si mogu priuštiti da sjednem i nešto pišem, jedino malo na brzinu škicnem, i to je sve. Toplo se nadam da ćeš i ti naći malo vremena za nas koji željno isčekujemo sve tvoje postove, pa makar i rijeđi bili.

    Što se tiče likovnjaci i kuhinja, ja to vidim ovako; od najranije mladosti iz nečeg nastojiš napraviti nešto, a što nešto, bilo što, od sapuna figuricu, od šibe igračku, od krpice lutkicu.... od krumpira juhicu. Oko nešto vidi, mozak nešto smisli, a ruke odmah krenu. Pa naravno, jedemo svaki dan, krompiri su nam uvijek pri ruci, ali našem mozgu je potpuno svejedno koji medij je u pitanju, on od nas traži akciju, a još su tu i kušači koji ocjenjuju tu našu "krompir" kreaciju i kreativno uzbuđenje je tu. Mene posebno uzbuđuje misao da u kuhanju gotovo nema popravnog, šta je, tu je.

    I na kraju, često su nam se ideje i priče ispreplitale sličnošću, možda se ne vidi na prvi pogled, ali je. Imam jednan notesić u koji stavljam neke natuknice za buduće postove, i spremam se već nekoliko mjeseci napisati nešto slično poput ove tvoje životne sage. Moram samo odvest se van Zagreba i prikupiti fotografije (znaš mene 5 fotografija, 3 riječi). Imala sam neko lijepo kuharsko iskustvo, mislim da može biti interesantno za našu blogersku zajdnicu.

    A što se tiče tvog zalaganja za "zelenu" kuhinju, svaka čast i pohvale. Osobito mi se sviđa tvoj način kako pristupaš nama svežderima, Nema agresije, nema navaljivanja, nema prisile. Znaš ono: " Kak možeš jesti nešto što ima oči?" Ja bi odavna zavirila u dučan zdrave hrane, prošvrljala među policama, raspitala se kod osobe koja tamo radi, ali ne, odmah te zaskoče ko hijene i ne pušta, krene s lošim što donosi obična prehrana. Ja želim čuti što donosi dobro.
    Radila sam one pločice iz Repeta, radila sam puno toga s tvog bloga, ne stignem ostaviti povratnu informaciju, sve je super i veselim se i ovim kuglicama.

    ReplyDelete
  9. Sretan prvi rođendan! Ja sam tek večeras otkrila tvoj blog, ali već sam našla par recepata koje sam bukmarkirala da ih probam jednom napraviti :)

    ReplyDelete
  10. Uživala sam čitajući post i otkrivajući mali delić tebe... Deo tih stvari ukapirala sam i bez reči kroz recepte a deo saznala po prvi put... U svakom slučaju jako volim svratiti do tebe i saznati uvek nešto novo i zanimljivo... Samo tako nastavi!

    ReplyDelete
  11. Pročitala sam sa guštom i baš mi je drago otkriti još poneku stvar o tebi. Mnogo se toga da zaključiti po postovima koje pišemo, i svi mi imamo neke percepcije drugih koje smo stvorili na osnovu recepta, uvoda, stajliga bloga, ažuriranja, komentara...
    Srećan prvi rođendan bloga! Znam da će stići na listu za isprobavanje u Kuvarigricama, ali bolje da još pričekamo da se recepti nakupe, jer je greh istraživati ovaj blog kada znam da nas još puno toga čeka.
    Ponekad pomislim da je sve ovo gubljenje vremena, pa ionako sve ovo bi spremala, sve bi se pojelo i sve novo nanovo. A onda pomislim da u svima nama čuču zrno kreativnosti i želja da podelimo sa drugima svoja umeća, da zavirimo u tuđe tanire, skinemo po koju caku, improvizujemo i idemo dalje. Moje kuvanje se proteklih 10 meseci u mnogome popravilo. Više ne pitam šta da spremam danas. Sada ne mogu stići od ideja koje crpim od svih vas. Dopada mi se što su žene (dobro uglavnom smo žene, ali i muške ne treba zaobići) virtuozi u kuhinji i prosto mi je neverovatno da kada Googluješ neku stvar izađe meni poznat recept. Nekad spremim nešto i poželim da nahranim ceo svet sa tim.
    Srećan rođendan blogu i volela bih da vidim jednu fotku izbliza naše umetnice i njene radionice!

    ReplyDelete
  12. Sretan blogorođendan!
    Divan,divan post.

    ReplyDelete
  13. Hvala ti na ovom malom razotkrivanju, fascinirana sam tvojom svestranošću.. napraviti odmak od kiparstva i briljirati u kuharskim receptima, odlična ravnoteža.. Osobno me zagolicao tvoj stvarni posao, i ja bih jako voljela zaviriti u taj drugi, profesionalni svijet koji me osobno istinski zanima...
    Čestitam ti na upornosti i dakako, na godišnjici, iako osobno pratim dosta blogova kulinarske tematike, biram ovaj blog jer sam sigurna da ću pronaći recepte koji odskaču izborom namirnica, koji su jednostavni, jasno objašnjeni i imaju dozu egzotike...

    ReplyDelete
  14. Odličan post, sve sam pročitala i stvarno rado pratim ovaj blog. Baš zbog kombinacije i spajanja različitih izvora načina kuhanja (ne znam kako da se pametnije izrazim :)
    Sretna prva godišnjica...

    ReplyDelete
  15. Sretan prvi rodjendan! Samo naprijed!
    Super recepti, super post, super blog!
    Izuzetno mi se svidjaju tvoje fotografije.

    ReplyDelete
  16. Baš sam s užitkom pročitala cijeli post, posebno jer mi je drago malo zaviriti u nečiji život i vidjeti tko se to krije iza bloga koji rado čitam. :)
    Tvoja životna priča, iskustva i mjesta koja si posjetila su fascinantni i svo to iskustvo je, i te kako, vidljivo u svakom tvom postu i receptu. Zbilja uživam u tvom blog koji je drugačiji i na kojem se puno toga može naučiti.

    Mislim da je u čovjeku urođena potreba za stvaranjem. I nekako vjerujem da smo svi mi kreativni samo moramo naći pravi način uz koji se možemo dobro izraziti. Kuhanje je stvaranje u iskonskom obliku jer ne samo da kuhanjem stvaramo hranu, kuhanjem hranimo svoje tijelo i potičemo, njegujemo život. :)
    Nije čudno da su umjetnici skloni i ovom načinu izražavanja, hrana budi toliko osjećaja kod apsolutno svakoga i vječna je inspiracija. :)

    Sretan prvi rođendan i nadam se da će ih biti još puno.

    ReplyDelete
  17. Stigla sam i ja do kraja! Prvo kao sto pristoji, cestitke! Prije mene su vec izrekli gotovo sve sto i ja mislim, pa da ne ponavljam, samo cu ovako ostaviti trag i nastaviti proucavati tvoj blog. :-)

    ReplyDelete
  18. Hvala vam najljepsa na cestitkama i pohvalama. Cini se da se moje prorocanstvo o tome kako vise necu imati vremena za ovaj blog pomalo pocelo ispunjavati ali nastavit cu s pisanjem, samo cu prorijediti javljanja :)

    ReplyDelete
  19. Ne bih htjela fitiljiti, ali mi vegani ne jedemo ni med :)
    Svejedno ću isprobati, s agavinim sirupom.
    Hvala!

    Martina

    ReplyDelete
  20. Martina, naravno, omaklo mi se...nije lako svima na ovom blogu udovoljiti :) Da sam napisala agavin sirup onda bi netko rekao da toga nema za kupit kod nas i tako...lijepo od tebe da si smislila zamjenu, imam puno ovakvih slicnih recepata i ovisno od toga sto imam u kuci umjesto meda koristim agavin sirup, te rizin ili jecmeni slad za slican rezultat.

    ReplyDelete
  21. Evo promijenila sam naslov, s obzirom na med, umjesto veganski sam ih nazvala tartufi bez laktoze. Hvala na upozorenju Martina!

    ReplyDelete
  22. Draga moja, ja ovaj post (zbog prenatrpanog rasporeda) čitam tek sada, i bez obzira što je dug bio je strašno zanimljiv! Kiparica si? WOW! Zato ovdje sve ima tako savršen oblik! :)) Hrana ti je izvrsna, ne samo da je zdrava nego i privlačno izgleda, i baš kako si gore i spomenula, meni je strašno bitno da lijepo izgleda na tanjuru, radilo se o jastogu ili običnom krumpiru. Ljudi su kod tebe to prepoznali i to je, mislim, ono što te izdvaja od ostalih blogova. Što je još bitnije (ne bih sad nikog imenovala), ima blogerica koje fantastično prezentiraju hranu, od fotografija do recepta i onda kad nešto ideš raditi, shvatiš da recept uopće ne štima. Kod tebe toga nema - to je ono što osobno cijenim! Raspisala sam se popravo pa je možda najbolje da skratim. :)) Želim ti još puno postova, da ono što kuhaš podijeliš s nama, ako nikako drugačije, onda putem kuharice, koja bi uz sva mjesta na koja te život odnio i namirnice koje koristiš bila, malo je reći, poslastica!!! Dok do tog ne dođe, i dalje te pratim ovdje. I kuham, mic po mic!
    I strašno bih voljela vidjeti tvoje radove, pa daj pošalji link tih drugih blogova barem na mail! Može? :)) Velika pusa!

    ReplyDelete
  23. Draga Sweet Green, sretan ti blogorođendan!
    uživala sam čitajući ovaj post kao i sve ostale postove prije (nije me dugo bilo pa sad nadoknađujem gradivo)!
    nadam se da ćeš pronaći vremena za tvoj blog i tvoje zanimljive kuharske kreacije :)

    ReplyDelete
  24. Srecan prvi blog-rodjendan!
    Uzivala sam u citanju posta, jednako kao i u citanju svakog koji napises, tako da navijam da te sto duze drzi inspiracija i zelja za pisanjem blog-a. ... a kada toga ima, nadje se i vremena.
    Ovde sam nasla dosta divnih recepata, nesto sam isprobala nesto jos uvek ceka, a ovi cokoladni tartufi si prelepi i odmah cu ih ubeleziti.
    :-*

    ReplyDelete
  25. Nadam se da vrijedi ona da za dobre želje nikad nije kasno, tako da ti od srca čestitam prvi rođendan, uključivanje u Repete i uspjeh bloga!
    Umjetničku crtu sam naslućivala, a i vidljiva je :)
    Iako sam svejed, s naglaskom na mesojedu, pronalazim vrlo dobrih i meni jako upotrebljivih recepata kod tebe i s guštom pročitam postove!

    ReplyDelete